piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA za Crnu Goru i osnivač portala BORBA
Manje od 24 sata je ostalo do kada ima nade da naša Vlada ne ode na put bez povratka odlukom da glasa za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, na put koji će otvoriti milion drugih manje ili duže svježih rana. Dok sat neumitno otkucava, ovo je, čini se poslednja šansa, da oni koji nas predstavljaju poslušaju zdrav razum i apel većine naroda i da ne stavljaju sramni žig genocida na ruke cjelokupnog srpskog naroda. Ovo je bitka velikih, nama nije mjesto da se u istoriji svrstavamo protiv naše braće (nažalost ne bi nam bilo prvi put) i da zanavijek podignemo nepremostive bedeme podjela ka Beogradu koji neki kosponzori i “dobroželatelji” našeg naroda odavno priželjkuju.
Srebrenica nije samo Srebrnica i tu se točak istorije nije zaustaviti.
Jer… bude li se donijela ničim izazvana rezolucija da je Srebrenica genocid, jer su odgovorni kažnjeni i osuđeni, koja ne donosi mir i spokoj nikome pa ni majkama koje su odavno isplakale okeane suza, probudiće se duhovi preko milion ubijenih Srba u Jasenovcu za čije patnje niko nije tražio pravdu i rezoluciju.
Vrisak srpske djece iz jedinog dječijeg kazamata na svijetu odjednom će pokuljati iz crne kutije nepravde kao amanet svima nama koji smo ćutali i pokušali da idemo dalje i živimo mirno.
Jer nema mira dok se skida krasta sa stare rane.
Srebrenica otvara Jasenovac, Jasenovac baca Hrvatsku u bankrot, Njemačku u delirijum (koji gle čuda nisu nikakav “genocidni” narod)…
Jasenovac otvara sukobe koji će ovaj put imati bolje i savremenije naoružanje, Srebrenica i Jasenovac otvaraju genocid Belgijanaca u Africi, Turaka nad Kurdima, zatim ide Uganda, Gaza, pa redom do grande finala kad će se Indijanci iz rezervata sjetiti kakav su genocid i satiranje zapravo oni doživjeli od strane Amerike.
Na to će se nadovezati svo osvajanje Osmanskog carstva, Rimskog carstva, Persije, stare Grčke…
Aleksandar Makedonski će morati da se proglasi posthumno za zločinca jer taj je baš gazio, oni Cezari su sledeće godine na tapetu… I polako. Dođosmo do nas, stigosmo, navodno, ničim izazvani i do Njegoša. Starog genocidaša i istrage o poturicama…
Da, da… Kada otvoriš kutiju Srebrenice, tamo se nadaj i Njegošu, pa poslije tvrdi kako to nema veze sa nama i kako je to samo jedna obična rezolucija koja ne targetira narod. Da vidim tog stručnjaka kada sjutra ale i vrane udare na Njegoša, a udaraju godinama unazad, samo će sad dobiti vjetar u leđa Rezolucijom o Srebrenici, koji će amandmanima djelovati da nije kriv narod, nego je kriv Njegoš. I tako sami sebe uhvatismo u mišolovku koja je spremana drugima.
A upravo ova rezolucija, ako prođe, a svi su izgledi da hoće, ali ne ubjedljivo kako nalogodavci misle, otvoriće mnoge druge i teme i rezolucije i genocide… Zato je naše da u tome ne učestvujemo. Jer onda nam ni Bog ne može pomoći, jer smo kod njega sve kredite odavno potrošili!