Dugin: Niko ne može pouzdano tvrditi koliko nas dana dijeli od trećeg svjetskog rata
Shvatam da Srbija u ovom trenutku pokušava da se „iskobelja“, kao što to, na primjer, čine Mađarska i Turska, koje nastoje da ne ulaze u sukobe i da se ne priključuju nijednom taboru – iz raznih razloga – uključujući one geografske i političke.
Ali ako dođe do opšteg bratoubilaštva, mislim da će ono pogoditi sve, pa i Evropu. Možda će se taj rat, kao građanski, proširiti i na samu Ameriku.
Ovo u ekskluzivnom razgovoru za „Novosti“ kaže jedan od najpoznatijih ruskih filozofa i geopolitičkih mislilaca Aleksandar Dugin, ruski patriota i veliki prijatelj naše zemlje.
*Nedavno ste upozorili da jato crnih labudova leti nad čovječanstvom. Svijet nezaustavljivo korača ka velikom ratu?
– Zasada se ne zna šta je „veliki rat“. Kada se takvi fundamentalni događaji dešavaju u svijetu i kada balansiramo na ivici rata, veoma je teško razumjeti: da li je već počeo ili nije? Da li je već u toku i samo će eskalirati, ili se može izbjeći? Zasada balansiramo na ovoj ivici i niko ne može pouzdano tvrditi koliko nas dana dijeli od trećeg svjetskog rata.
*U kojoj mjeri rezultati izbora u SAD mogu odrediti dalju sudbinu svijeta?
– Izbori u Americi su, po mom mišljenju, presudni. Postoje različite tačke gledišta o ovim izborima, ali smatram da oni imaju fundamentalno značenje jer imamo posla sa dvojicom političara. Jedna politika je oličena u Bajdenu, a to je politika nepovratnog globalizma, odnosno globalizma po svaku cijenu. Riječ je o fanatičnoj ideologiji koja ignoriše objektivne prepreke, primedbe i argumente. To je fanatizam uporediv sa marksizmom sa kojim se susrećemo u našoj istoriji: kada nema nikakvih objektivnih činilaca već postoji samo divlja, mahnita, slepa volja za dominacijom, hegemonijom i vladavinom po svaku cenu. Vladavinom sopstvenih vrednosti, pravila, principa i institucija. To je jedan kandidat. I, naravno, kandidat za rat. Ako demokrate pobede na američkim izborima, onda verovatnoća velikog rata raste do kritične tačke. Možda će rat početi i ranije ako uvide da gube. Imamo posla sa eksplozivnim rukovodstvom Bijele kuće oličenim u ludom, starom, dementnom dedi iza čijih leđa stoji veoma surova grupa vladara sveta sa fanatičnom, globalističkom, unipolarnom i ultraliberalnom ideologijom. I to je veoma ozbiljno.
*Smatrate da bi Donald Tramp mogao da se odupre zakonu duboke države i spriječi dalje srljanje svijeta u sukob velikih razmjera?
– Drugi kandidat ne da je bolji, nego principijelno drugačiji. On ne oličava fanatika i štićenika grupe svjetske vlade, već je, naprotiv, ušao u sukob sa tom vlašću. Da li će uspjeti da se nosi sa tim ili ne, drugo je pitanje, ali on sam je realista i pragmatičar i, naravno, ako iskrsne pitanje uništenja čovečanstva, počeće da vaga cokenu takvog čina. I, budući da nije fanatik ili naprosto bezumnik, očito će izračunati da je bolje cenkati se, postići nekakav dogovor. Mislim da se u Americi sada umnogome rešava pitanje „mir ili rat“. Upravo tamo se odlučuje.
Foto Tanjug/AP
*Rusija je spremna za rat?
– Mi u Rusiji smo spremni za rat, ali, naravno, više volimo mir u bilo kojim okolnostima. Rusija svakako neće započeti taj rat. A Zapad to može. Ne cio Zapad, već upravo demokrate, globalisti, ultraliberali. Zato je situacija kritična kao nikada prije. Čak je i kubanska raketna kriza bila mnogo blaža, racionalnija i razumnija i u drugim okolnostima od onoga sa čim sada imamo posla. Balansiramo na ivici velikog rata i nejasno je šta nas od njega dijeli. Zapravo, on može početi u svakom trenutku. Radi se o tome da Rusija ne može da izgubi u ovom ratu.
*Isključujete mogućnost nuklearnog rata?
– Sada je Rusiji veoma teško da pobijedi, ali ona uopšte ne može da izgubi, jer ako ne bude pobjede u Ukrajini, neće biti ničega. Neće biti same Rusije. Dakle, ako ne bude Rusije, neće biti ni Srbije. I svijeta neće biti. Zato mislim da ćemo u nekom krugu spirale preduzeti najradikalnije mjere. Sudbina čovječanstva neposredno zavisi od toga da li ćemo pobijediti u Ukrajini ili „još nekako“ pobijediti (prim. prev. upotrebiti atomsku bombu). Stoga, ako bude „još nekako“, onda niko neće preostati. Ali zato, ako pobijedimo u Ukrajini, onda će to, naravno, imati veoma veliki uticaj na svu evropsku politiku.
*Na kojim tačkama bi mogli da se otvore novi frontovi?
– Sasvim je očito da prvi i glavni front rata koji već tinja upravo globalno, a inače se odvija punom snagom – predstavlja Rusija. Ona ratuje sa kolektivnim Zapadom i sa NATO blokom, pa je za nas ovo, sasvim jasno, već Otadžbinski rat. Ali, on prijeti da svakog trenutka pređe u globalni. Dakle, drugi front je Bliski istok: Gaza, Liban, zatim Izrael koji je, pored Ukrajine, još jedan „proksi“ SAD i NATO zemalja, a gdje je genocid nad Palestincima u punom jeku. Ipak, otvara se drugi front. Zasad su u njemu aktivni šiiti, ali sunitska većina sazreva za uključivanje u taj proces. Treći front tog velikog rata je, svakako, zacrtan da bude na Tajvanu, gde se prilike takođe zaoštravaju. Tajvan je dio kontinentalne Kine, ali se njegovo rukovodstvo opredijelilo za separatizam. Tajvan je za Kinu otprilike ono što je Ukrajina za nas. Ali tu, naravno, ima i drugih frontova. Na primer, front u zapadnoj Africi. Nešto se sprema i u Venecueli i u Latinskoj Americi – sučeljavanje sa Britanskom Gvajanom po uzoru na Esekibu. Ali ako bukne, onda će sve planuti. Frontovi se mogu otvarati jedan za drugim svakodnevno.
*Kako objašnjavate činjenicu da dešavanja u Gazi nisu, ili jesu ali u neznatnoj mjeri, animirala ljude da podignu glas protiv nasilja?
– Genocid u Palestini je već svršen čin i to tako velikih razmjera, toliko čudovišan i bez presjedana da samo sasvim zaglupljeno, potpuno hipnotizovano čovječanstvo to može da ne primijeti. I oni ljudi koji se „bude“ u taj košmar koji se odigrava u Gazi, kao da dospijevaju među „uspavane“. Teško mi je da zamislim njihovo stanje. Ukoliko se nalaze na Zapadu, na svako podizanje glasa u znak podrške Palestincima dobijaju odgovor – i udarcem u vilicu. Takva je zapadna globalna diktatura, toliko se okrutno obračunava sa svima koji se usude da govore protiv nje.
*Kako ocjenjujete kapacitete naroda koji se u svojim zemljama odupiru globalističkim elitama? Da li oni mogu da postanu ozbiljna politička alternativa?
– Ovo je strašna situacija, jer predstavnika oba tabora, i neuračunljivih ultraliberalnih globalista oličenih u elitama, i predstavnika naroda koji su žrtve ovih nelegitimnih litanija, ima svuda, u svakoj zemlji. Negde ih je manje, negde su uticajniji. Na Zapadu su totalitarni i kontrolišu sve, i na globalnom Jugu ove elite postoje, ali u nekim zemljama njihov značaj je kudikamo manji i slabiji. Ovo je svjetski rat između dva vektora daljeg razvoja: globalističkog ultraliberalizma i naroda koji nastoje da žive po drugim zakonima i u drugom pravcu. Ovo je tragična situacija. Ovo je globalni svjetski rat.
*U kojoj mjeri bi se ruska pobjeda mogla odraziti na položaj Srbije i još uvijek neriješeno pitanje Kosova i Metohije?
– Ako pobijedimo, Zapad će prestati da se ponaša prema Srbiji kao sad. I, posledično, u odnosu na Kosovo i Metohiju, i u odnosu na samu poziciju Srbije i Republike Srpske, biće veoma ozbiljnih promjena. U Istočnoj Evropi će odnos snaga biti preispitan, jer će Rusija biti sasvim druga država – punovredna velesila, od čijih odluka i pozicije će zavisiti evropska i svetska politika. To znači da ćemo imati snage, mogućnosti, autoriteta i uticaja da pomažemo našim bratskim srpskim prijateljima više i djelotvornije nego sad.
AFRIKA POČELA DA SE BUDI
*A DA LI su državni prevrati u pojedinim afričkim državama uvod u konačnu dekolonizaciju Crnog kontinenta?
– Antikolonijalni procesi u Africi uzimaju maha. Novi oblici antikolonijalizma više nisu usmereni protiv neposredne fizičke, diplomatske i političke vladavine, Zapada, već protiv istančanijih oblika prisustva kolonijalnih sila u Africi, protiv kolonizacije svesti, protiv globalističke politike. Afrika počinje da se budi.
ZAHVALAN SRPSKOM NARODU KOJI JE RAZUMIO MOJU BOL
*A SRBIJU je veoma potresla vijest o ubistvu vaše ćerke. Da li je Darijina smrt dokaz da se Zapad mnogo više plaši ideologa i ideja od ratova i tenkova?
– Veoma mi je teško da pričam o Dašinoj smrti. Duboko i od srca sam zahvalan srpskom narodu, koji mnogo volim i koji je tako osjećajno uzvratio na moju bol. Zaista, taj udarac i to ubistvo bili su usmjereni protiv mene. Nisam neposredno učestvovao u sukobu sa Ukrajinom: ni finansijski, ni politički, ni lično. Iako je Zapad, a upravo je Zapad dao „zeleno svijetlo“ ukrajinskim ubicama: snabdio ih obavještajnim podacima, pokazao im metu, opremio ih, podržao, i ako se u ovom ubistvu usmjerenom protiv mene Zapad riješio na takve krajnje mjere – to znači da se on zaista najviše plaši ideje, plaši se misli, plaši se onih koji mu se suprotstavljaju na planu duha i beskompromisno decenijama idu svojim pravcem ka preporodu Rusije, našoj nezavisnosti, našem suverenitetu, bore se za Ruski svet, za obnovu nezavisnosti i punoće ruske civilizacije. Ako Srbi znaju moja djela, a kod vas se prevode još od devedesetih, onda odlično razumiju o čemu govorim. I, nažalost, moji neprijatelji su značaj mojih ideja shvatili prije mojih prijatelja. To je tužno. Ali ovo se ne tiče Srba, jer Srbi su oslonac, nada, oni su divan narod koji i sam pati i, vjerovatno, bolje od bilo koga drugog razumije šta je bol i šta je jad.
(novosti.rs)