Dojče vele: „Đukanović vodi Crnu Goru kao privatnu državu, naložio da se uhapsi Medojević“

0

Za Srbiju, Crnu Goru, BiH, Albaniju, Makedoniju i Kosovo 2018. godina je bila sve samo ne uspješna.

A iste vlade s uglavnom istim političarima, koji su odgovorni za loše stanje u regionu, sada bi trebalo da poprave stvar.

EU-kandidati Albanija i Makedonija doduše imaju obećanje Brisela da će u junu započeti pregovore o pristupu, ali, veliko je pitanje kakav će odnos snaga biti tada u EU odnosno da li će poslije izbora za Evropski parlament i dalje postojati većina koja želi da pregovore zaista i započne.

Pitanje je i da li će Makedonija do tada okončati dugogodišni spor sa Grčkom oko novog imena Sjeverna Makedonija. U grčkom parlamentu je većina za okončanje tog spora nesigurnija, nego u Sobranju. Bez tog iskoraka, ta mala zemlja će vjerovatno i dalje biti ono što je zbog blokade Grčke već 13 godina: zemlja kandidat sa početkom pregovora na ledu.

Uprkos stotinama miliona evra finansijskih injekcija i vojsci diplomata i stručnjaka, Bosna i Hercegovina pruža sliku propale države. Hrvati koji su katolici i koji čine 15 odsto stanovištva, smatraju da su zapostavljeni na posljednjim izborima u oktobru, pa zbog toga ulaze u pakt s vođom pravoslavnih Srba u zemlji – Miloradom Dodikom.

A on bi srpsku polovinu zemlje, sa svojih oko milion stanovnika, što prije da otcijepi od Bosne i Hercegovine i pripoji susjednoj „majci Srbiji“. Posljedica toga je da se formiranje vlade odugovlači. Jer, protiv volje Bošnjaka, koji čine tanku većinu stanovništva, taj pakt ne može da funkcioniše.

U Albaniji, koja važi za „evropsku Kolumbiju“, još uvijek nema značajnih i trajnih rezultata u borbi protiv uzgajanja biljaka koje se koriste za proizvodnju droga. I političke reforme poput one koja se tiče pravosuđa, sporovde se veoma sporo.

U Crnoj Gori ni pristupni pregovori nisu ništa promijenili na tome da Milo Đukanović, koji je u maju još jednom izabran za predsjednika, tu malu zemlju na južnom Jadranu zajedno sa nekim porodicama s kojim je u prijteljskim odnosima vodi kao da je to njegova privatna država. Uz pomoć tih svojih ljudi i protivno svim demokratiskim pravilima, on već 27 godina u rukama čvrsto drži državanu upravu, medije i pravosuđe. U međuvremenu se osjeća tako jakim da je krajem novembra dao da se uhapsi vođa opozicije Nebojša Medojević, iako on kao poslanik u parlamentu ustvari ima imunitet.

Još gore je na Kosovu: vlada i opozicija se međusobno blokiraju, tako je tamo politički zastoj. Euleks, najveća misija EU s ciljem izgradnje pravne države na Kosovu se povukla – poslije deset godina i slučajeva korupcije i u sopstvenim redovima. Albanska većina je protiv volje EU dala zeleno svjetlo za uspostavljanje vojske i uvela carine od 100 posto na robe uvezene iz nemile susjedne Srbije. A uglavnom bezuspješni dijalog između Beograda i Prištine uz posredovanje EU, trentuno je potpuno prekinut.

I na kraju Srbija: predsjednik Aleksandar Vučić je čovjek koji ima svu moć. On kontroliše parlament i pravosuđe, kao i policiju i medije.

(deutsche-welle)

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.