Iako je Vlada Crne Gore amandmanski djelovala na predloženi tekst Rezolucije o „genocidu“ u Srebrenici, ipak to ne skriva namjeru pilatovskog pranja ruku od strane izvršnih vlasti Crne Gore. No, još uvijek ima vremena da predstavnici Vlade Milojka Spajića prestaju da umotavaju glasanje za sramnu Rezoluciju o genocidu u Srebrenici u oblande i da konačno jasno stave do znanja na kojoj strani istorije će biti – one strane koja svjedoči Istinu i Pravdu ili one koja će biti antisrpska!
Predstavnici Vlade ali i funkcioneri Pokreta Evropa sad iz dana u dan pokušavaju da opravdaju odluku premijera Milojka Spajića da njegova Vlada glasa za sramnu Rezoluciju iako ne mogu više braniti neodbranjivo. Pokušaj da sve prođe „bezbolno“ ipak ne ide po planu zahvaljujući dominantno srpskom narodu Crne Gore koji podiže svoj glas protiv glasanja u Ujedinjenim nacijama zvanične Podgorice čime se zabada nož u leđa Srbiji i Republici Srpskoj.
Navodno, pokušava se predstaviti kao da je na djelu civilizacijski čin, dok sa drugih adresa koje isto to govore čujemo da Rezolucija o genocidu u Jasenovcu predstavlja antievropsku agendu i da ona na primjer ne može biti izglasana što je egzaktan primjer dvostrukih aršina i apsolutnog licemjerja koje pokazuju strukture koje su bile članovi nekadašnjeg Pokreta Evropa sad, a koje je bespotrebno i imenovati.
S tim u vezi, članovi Pokreta Evropa sad očigledno ovih dana čupaju poslednje pramenove njihove „ulickane“ evropske kose, a što se vidi i po poslednjem njihovom saopštenju, dok se suočavaju sa nikad većim pritiscima od strane njihovih zapadnih feuda, a sa druge strane pritiska slobodnog naroda koji ih je i glasao koji odbija da bude predstavljen kao genocidan. Nikakvi amandmani, niti neka druga zamotavanja u oblande ne mogu sakriti namjere ove Rezolucije, ali i sramotu zvaničnika Crne Gore koji će ovu Rezoluciju i izglasati.
Vučić: Crna Gora je samo nečiji potrčko
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obraća se iz Njujorka. On će 23. maja prisustvovati sjednici Generalne skupštine UN na kojoj će se razmatrati predlog rezolucije o Srebrenici.
Kako je kazao, prljavu igru su odigrali crnogorski amandmani.
„To nije Crna Gora, niko da ne krivi Crnu Goru, oni su samo nečiji potrčko. Mi znamo i čiji, o tome ću govoriti u petak. Precizno ćemo vam reći. Mislili su da smo glupi. mislili su da svako normalan bi prihvatio da ima izgovor pred svojim građanima i da kaže: „Super, sad imamo amandmane da Srbi nisu kolektivni krivci, da Srbija nije kolektivni krivac. I recite da prihvatate to. Izađite pred ljude. Vin vin situacija…“ Možda bi oni ubijedili sve druge, ali mene nisu ubijedili. Da vam objasnim zašto. Zato što su mislili da ću da radim ono što oni rade. Ne mislim o Crnoj Gori, mislim o mnogim zemljama“, jasan je bio predsjednik Srbije.
Kako je kazao, oni su očekivali da će on da prihvati ono što je lakše i ono što će da ga očuva na vlasti i ono što mu niko neće zamjeriti nigdje.
„Ja sam donio odlčuku, kada sam postao predsjednik, da mi je mnogo važnije šta ću da uradim za svoj narod, nego šta ću da radim za sebe. Baš me briga kakve pritiske ću da trpim. Znam da je to prevara, sve što su uradili je prevara, sve im trikove znam. Znam kako su planirani ti trikovi i ko je sve sa kim razgovarao, o čemu ću govoriti dan posle. Ne preostaje nam ništa drugo, već da imamo vjeru u sebe i Boga, borićemo se do kraja, bez obzira na razočaranje. Hvala ljudima što su se ujedinili i to je za mene od velikog značaja. Nikada mi nije bilo teže i komplikovanije“, kazao je Vučić.
Dodik oštriji: Ako Crna Gora glasa za Rezoluciju, ne vidim razlog zašto bi Srbi davali legitimitet Vladi
A predsjednik Republike Srpske je uputio malo oštriju poruku Crnoj Gori, konkretno političkim predstavnicima srpskog naroda. On ne vidi zašto bi Srbi davali legitimitet „bilo kakvoj Vladi“ koja glasa za rezoluciju o genocidu u Srebrenici.
Tvrdi i da je crnogorska vlast bila „veoma loša“ prema Srbima u Crnoj Gori. „A prema srpskim političkim pitanjima u regionu veoma negativni još priznanjem Kosova i svim ovim što rade, utrkuju se da prihvate Kosovo u međunarodne organizacije… Ovo je kap u prepunoj čaši gnjeva koju imamo prema njima, upravo ta priča da će glasati za rezoluciju“, dodao je.
Izgleda, kako je rekao voditelj, da su nekad bolje sarađivali devedesetih Radovan Karadžić i Milo Đukanović nego Dodik i Milojko Spajić i Jakov Milatović.
„I to je apsurdno. Poznato je da je Republika Srpska tada bila u blokadi, Srbija u cjelini, i da su bili mogući doturi nafte u to vrijeme samo preko otvorenog mora, a to je preko Crne Gore, jedini način na koji je to išlo. Sve što je ušlo, ušlo je preko Đukanovića u Srebrenicu i ovamo, i on je kosponzor tih događaja. I sad on glasa za to. Ja nisam učestvovao u tim događajima, bio sam opozicija. Sve apsurd do apsurda. Taj Milo Đukanović je rekao nekoliko puta ono što vole da čuju muslimanske uši u Sarajevu i sad je on bog za njih. Čak su pokušali jednom da ga dovedu u Sarajevo, da Predsjedništvo uputi poziv i ja sam bio protiv da on dođe i to je dobar mehanizam. I onda odemo na Narodnu skupštinu RS i nema njegovog dolaska u Bosnu i Hercegovinu. Naivno je bilo vjerovati ranije da je moguće očuvati dobre odnose sa takvom strukturom vlasti u Crnoj Gori. Ali, ono što je gotovo nevjerovatno je da sadašnja struktura nastavlja gotovo istim putem“, kazao je Dodik, te poručio:
„Ukoliko Crna Gora glasa za rezoluciju, ne vidim razlog zašto bi Srbi davali legitimitet bilo kakvoj Vladi koja to radi.“
Oni kažu, rekao je voditelj, iz razloga da se ne bi vratila Đukanovićeva vlast.
„Nek se vrati, šta“, kazao je Dodik.
Reakcije stigle i iz Srpske pravoslavne crkve
Mitropolit Joanikije prošle nedjelje je reagovao preko portala IN4S koji je rekao da je ratni zločin nad Bošnjacima koji se dogodio u Srebrenici 1995. godine za svaku osudu.
„Iako su Bošnjaci nad Srbima u toku građanskog rata u Bosni i Hercegovini 1991-1995. izvršili mnoge zločine, dio pripadnika Vojske Republike Srpske time ne može biti opravdan za zločin u Srebrenici. Oni koji su taj zločin izvršili pogazili su viteški moral srpskog vojnika i ogriješili su se o česte pozive i vapaje Svetog Patrijarha Pavla koji je u to ratno vrijeme skoro svakodnevno pozivao srpske oficire i vojnike da brane svoj narod, ali i da se čuvaju od grijeha, da budu ljudi, i da ne obrukaju svoje oružje“, rekao je mitropolit.
Kako dodaje, nesporna je činjenica da je u Srebrenici izvršen zločin, ali priča o genocidu je neodrživa i opasna.
„Pogrešno je i veoma opasno izjednačavati Srebrenicu i Jasenovac. Priča o srebreničkom genocidu nije naučno utemeljena, ali je itekako politički motivisana. Krajnje je sumnjivo da li se pokreće iz poštovanja prema žrtvama ili iz nekih drugih razloga. Oni, kojima je istinski stalo do poštovanja žrtava, znaju da je žrtvama bilo kojeg i bilo čijeg zločina istina potrebnija od politike. Lobiranje, sponzorisanje i propagiranje priče o genocidu u Srebrenici, ne može nadoknaditi nedostatke dokaza za održivost te priče. Zbog tih nedostataka podnosi se nacrt rezolucije o genocidu i ide na glasanje i preglasavanje“, kazao je Visokopreosvećeni mitrpolit.
I Poglavar Srpske pravoslavne crkve (SPC) patrijarh Porfirije naglasio je u Vaskršnjoj poslanici da predlagači Rezolucije o genocidu u Srebrenci pokušavaju srpski narod da proglase počiniocem genocida, kao i da se ne obaziru na zločine počinjene nad srpskim narodom u njenoj okolini.
Podsjećajući na stradanja Srba u Prvom i Drugom svjetskom ratu, patrijarh Porfirije je naveo da „istinitost toga stradanja nisu morale da potvrđuju nametnute amoralne rezolucije: njih su svjedočila sama stradanja, bez lažnih svjedoka u licu neposrednih potomaka i posrednih sljedbenika izvršilaca stvarnog genocida“.
„Kao pastiri slovenskoga stada Hristovog, sa žaljenjem podsjećamo sve na činjenicu da je svijet u kome živimo zaboravio genocid nad srpskim narodom u dvadesetom stoljeću, kao i u vjekovima koji su mu prethodili. Svako drugo brdo na mjestima gdje žive Srbi svojevrsna je Golgota“, ukazao je Porfirije.
„Tješi nas i uspokojava činjenica da pripadamo narodu koji je u godinama mira, koje su dolazile poslije strašnih vremena smrti, slijedeći Jevanđelju Vaskrsloga Hrista na kome je utemeljen, praštao dužnicima svojim, a sa pripadnicima drugih naroda želio i nastojao da izgradi bolju i zajedničku budućnost“, naveo je on.
„Zbog toga danas snažno podižemo svoj glas i ukazujemo na apsolutnu neistinu i pokušaj nebivalog istorijskog revizionizma, u kome se nastoji da prostom inverzijom srpski narod, žrtva višestrukih genocida i etničkog čišćenja, bude proglašen za počinioca genocida. Ne umanjujemo razmjere zločina u Srebrenici, ali, kao pravoslavni Srbi, ne prećutkujemo ni zločine nad srpskim narodom u okolini Srebrenice“, naveo je Porfirije.
Nažalost, istakao je, „na te zločine po srpskim selima u kojima su zatirane cijele porodice i koji su se kontinuirano dešavali od 1992. do 1995. godine, ne obaziru se predlagači rezolucija“.
„Po njima, postoji ekskluzivno pravo na žrtvu i bol zbog iste. Po nama, sve nevine žrtve su nevine žrtve, bile one muslimanske ili hrvatske ili pak srpske, što ‘mudro’ prećutkuju savremeni revizionisti i neprijatelji istorijske istine, koji svojim nametanjem ekskluzivnog prava na bol i žrtve, ostavljaju svima nama koji živimo na ovim prostorima kamen spoticanja za budućnost“, upozorio je patrijarh SPC.
Ove teme dotakao se i Vladika budimljansko-nikšićki Metodije u svojoj Vaskršnjoj poslanici. Vladika je citirao i dio iz poslanice patrijarha srpskog Porfirija da snažno podižu svoj glas i ukazuju na pokušaj nebivalog istorijskog revizionizma u kome se nastoji da srpski narod, žrtva višestrukih genocida i etničkog čišćenja bude proglašen za počinioca genocida.
„Na djelu su iste stare političke manifestacije i političko prizemlje, na djelu je Ruganje Hristu. Svevideći Gospod koji je Istina uči nas da „ukoliko je zaborav hljeba koji silazi s neba dublji, utoliko je otimanje tvorevine i njenih dobara od Boga i od bližnjih – bezočnije i samoživije.“ Mržnja na Hrista kojoj svjedočimo danas, a koja traje više od dvije hiljade godina, ima razna obličja. Sveti starac iz Klepaca im je ponudio svoj mir kao odgovor, rekavši: Samo ti sine radi svoj posao“, podvukao je Vladika.
Dodaje i da je jedino srpsku naciju, od evropskih, gradila Crkva – i zato je, dodaje, srpstvo duhovna kategorija koja je duboko utemeljena na žrtvi Hristovoj i žrtvi narodnoj.
„I opet i opet, u ime zajednice Živih u kojoj smo svi mi sabrani, u ime milionskih srpskih pravednika palih u borbi za slobodu na svom vjekovnom ognjištu, pobijenih i poklanih, žena, starih i onih najmanjih, u ime pokradene srpske istorije, jezika i grobne zemlje, „snažno podižemo svoj glas i ukazujemo na pokušaj nebivalog istorijskog revizionizma u kome se nastoji da srpski narod, žrtva višestrukih genocida i etničkog čišćenja bude proglašen za počinioca genocida“, podvukao je Vladika Metodije.
Potpuno ignorisanje izraelskih stručnjaka
Jehuda Bauer, profesor Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu, koji se u stručnim krugovima smatra najvećim svjetskim autoritetom za pitanja Holokausta i genocida, izjavio je da se Srebrenica ne može smatrati tipskim slučajem genocida.
„Srebrenica se ne može smatrati tipskim slučajem genocida. To je bilo masovno ubistvo pripadnika jedne grupe naroda od strane pripadnika druge grupe naroda. Postoje stotine takvih slučajeva kroz istoriju“, izjavio je Bauer.
I Dr Efraim Zurof, čuveni lovac na naciste Centra Simon Vizental i direktor Kancelarije za istočnoevropske poslove Izraelskog centra napisao je autorski tekst za portal Times of Israel, u kom je iznio svoje viđenje termina „genocid“ u kontekstu rezolucije o Srebrenici.
„Iako se lako može poistovijetiti sa inicijativama za obilježavanje pravih slučajeva genocida, ni pokolj koji je počinio Hamas 7. oktobra ni ubistva počinjena u Srebrenici ne kvalifikuju se kao slučajevi genocida. Svaka od ovih tragedija je još jedna jedinstvena kratka epizoda u vojnim sukobima, koji su trajali mnogo duže, a u slučaju Gaze traju do danas. To je jedan od glavnih razloga zašto profesor Jehuda Bauer, doajen istoričara holokausta, godinama insistira da se ono što se dogodilo u Srebrenici ne kvalifikuje kao genocid. Ako bismo ove i slične događaje klasifikovali kao slučajeve genocida, pojam bi bio potpuno ispražnjen od svoje trenutne težine i značaja, i izgubio bi bilo kakav uticaj koji još ima do danas. Tako bi se, na primer, 11. septembar mogao klasifikovati kao slučaj genocida, kao i japanski napad na Perl Harbor, ili u tom slučaju bombardovanje Hirošime i Nagasakija, ili Drezdena i Hamburga u Drugom svjetskom ratu, kao i stotine drugih tragičnih incidenata“, kazao je Zurof.
On navodi da su i dva dodatna pitanja uticala na događaje u Srebrenici i koja se moraju uzeti u obzir pri ocjeni da li se taj ratni zločin može klasifikovati kao slučaj genocida.
„Najvažniji je tretman srpskih snaga prema neborbenom stanovništvu, koje se okupilo u Srebrenici, koja je bila označena kao izbjeglički raj za bosanske Muslimane, a koji su pobjegli iz svojih sela nakon sukoba. Približno 33.000 ljudi okupilo se u Srebrenici u julu 1995. godine, a trebalo je da ih štiti kontingent holandskih vojnika, mirovnjaka UN, ali nisu uspjeli da ih zaštite. Tako je oko 8.000 bosanskih muškaraca (od kojih su neki bili borci) masakrirano od strane srpskih snaga, što je, naravno, nesumnjivo ratni zločin. Srbi često ukazuju na manje masakre koje su nad njima u okolini Srebrenice ranije vršile snage bosanskih Muslimana, ali to nije opravdanje za ono što se dogodilo. Međutim, nije svaki ratni zločin genocid, a Srebrenica je klasičan primjer, jer su sve žene i djeca pošteđene od strane snaga bosanskih Srba. Da su bosanski Srbi imali namjeru da počine genocid, pobili bi sve bosanske Muslimane okupljene u Srebrenici“, jasan je Zurof.
S tim u vezi, vjerovatno je ovo dovoljno dokaza zašto zvanična Podgorica ne bi trebala da glasa u Ujedinjenim nacijama za Rezoluciju o „genocidu“ u Srebrenici.
A šta piše u tekstu Rezolucije
Objavljen je tekst Nacrta rezolucije o međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici, u kojoj će Generalna skupština Ujedinjenih nacija (UN) glasati 23. maja, nakon nekoliko odgađanja, prenosi Al Džazira Balkans.
Formalni predlagači Rezolucije su Njemačka i Ruanda a sponzori više od 20 drugih država među kojima su i najuticajnije zapadne zemlje poput Sjedinjenih Američkih Država (SAD), Velike Britanije, Francuske i Italije.
Predsjednik Vlade Crne Gore Milojko Spajić rekao je 9 jula u Skuštini da će Crna Gora u Generalnoj skupštini UN glasati za rezoluciju o genocidu u Srebrenici.
Rezolucijom se:
- Odlučuje 11. juli proglasiti Međunarodnim danom sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici 1995, koji će se obilježavati svake godine;
- Bezrezervno osuđuje svako negiranje genocida u Srebrenici kao historijskog događaja, te potiču države članice da poštivaju utvrđene činjenice, uključujući razvijanje odgovarajućih programa kroz svoje obrazovne sisteme, idući u pravcu sprječavanja negiranja i iskrivljavanja, te ponavljanja genocida u budućnosti;
- Također bez rezerve se osuđuju radnje koje veličaju one koji su osuđeni za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid pred međunarodnim sudovima, uključujući odgovorne za genocid u Srebrenici;
- Ističe važnost dovršetka procesa pronalaženja i identificiranja preostalih žrtava genocida u Srebrenici i u skladu s njima se dostojanstveno ukopanju, te se poziva na nastavak procesuiranja počinitelja genocida u Srebrenici koji se tek trebaju suočiti s pravdom;
- Potiču se sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, prema potrebi, i međunarodnog običajnog prava o sprječavanju i kažnjavanju genocida, s dužnim obzirom na relevantne odluke Međunarodnog suda pravde;
- Zahtijeva se od generalnog sekretara da uspostavi program informiranja pod nazivom “Genocid u Srebrenici i Ujedinjeni narodi”, koji započinje svoje djelovanje pripreme za 30. godišnjicu 2025, te se također traži od generalnog sekretara da ovu rezoluciju iznese u javnost svim državama članicama, organizacijama sistema UN-a i organizacijama civilnog društva za odgovarajuće poštivanje;
- Poziva sve države članice, organizacije sistema UN-a, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući
nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne učesnike na obilježavanje Međunarodnog dana, uključujući posebna obilježavanja i aktivnosti u znak sjećanja i odavanja počasti žrtvama genocida u Srebrenici 1995. kao i odgovarajuće aktivnosti obrazovanja i podizanja javne svijesti.