Srditi Srdan iz koncerna „Vijesti“ nije ni omirisao barut, a relativizuje veliku bitku na Košarama

Piše: Ilija Mandić (Predsjednik udruženja „Košare 1999“, udruženje ratnih veterana Prištinskog korpusa VJ iz Crne Gore i najmlađi vojnik učesnik i ranjenik Bitke na Košarama)

Priučeni kolumnista odveć poznatog anti-srpskog koncerna „Vijesti“ u kasnim večernjim časovima je sinoć, vjerovatno uslijed naleta sopstvene frustracije, krenuo da „analizira“ herojski podvig boraca na Košarama.

Nama, veteranima te bitke, ogavno je čitati šta taj čovjek piše o najvećoj bici i viteškom podvigu Vojske Jugoslavije tokom Rata na Kosovu i Metohiji. Ne može o ratu govoriti onaj koji barut nije mirisao, a koji je kada je trebalo služiti vojsku imao „ravne tabane“.

Pokušava srditi Srdan da relatizivuje kompletnu bitku, ali mu baš i ne ide od ruke. Računa prosjeke godina, da su to bili golobradi mladići, a pitaćemo ga – kada se zemlja brani, ko prvi ide na front? Možda bi Srdanovom logikom na front prvo trebali da idu stari i ubogi.

Mi smo se u našem udruženju okupili prvenstveno da bi pokazali Crnoj Gori, ali i svijetu, da je u bitkama na Košarama i Paštriku učestvovao izuzetno veliki procenat mladića iz Crne Gore, znatno veći nego što je bio udio populacije Crne Gore u tadašnjoj zajedničkoj državi Saveznoj Republici Jugoslaviji. Našu mladost smo dali, braneći zemlju i živote svih koji su u njoj pronašli dom.

Znamo da Srdan često piše i o Ukrajini, pa evo da ga u tom kontekstu pitamo – ko je prvi talas mobilizacije i ko se nalazio na frontu kada je rat počeo? Da nisu opet, golobradi mladići? I tu zapravo leži kompletno licemjerje Srdana Kosovića. Okej je kada Ukrajina brani svoje granice i tada se ne gleda ko ih brani i u kakvim uslovima, to su za njega heroji. Ali pazite sada dragi građani – kada se brani NAŠA ZEMLJA, jer tadašnja SR Jugoslavija je bila i NAŠA ZEMLJA, onda su to izdajnici, kukavice, plahi i nejaki.

Druga gnusna laž je da se herojska bitka na Košarama koristi kako bi se prikrili zločini koji su se dešavali u pozadini. Kosović vjerovatno misli na nepostojeće planove „operacija Potkovica“ i slučaj

„Račak“ koji je služio kao inicijalna kapisla za NATO agresiju. Ali dobro, samo se pokazuje da ovo što u pero stavlja srditi Srđan nije nikakva „nova istina“, već dobro prežvakana mantra koje se slušala u haškom tribunalu i koju su brojni tamo razbili u paramparčad.

Poziva se srditi Srdan i na Kosovski boj 1389. i na Termopile, ali znamo mi da su to samo frustracije, što novonastala nacija kojoj pripada nema apsolutno nikakav herojski podvig koji bi pripisali sebi. Poneko od njih svojata Mojkovačku bitku, ali onda se sjete da je na njoj komandovao za njih mrski izdajnik i Srbin Janko Vukotić, pa je brzo zaborave.

Srdan, bulumenta iz „Vijesti“ i njihovi saveznici među „Kometama“ pokušavaju da od Božićnog ustanka naprave nekakvo herojsko djelo i da predstave kako je to bio otpor sličan onome na Košarama. A onda se suoče sa činjenicama koje postoje u arhivima da je to bilo obično puškaranje oko Cetinja i da je to vjerovatno jedini „ustanak“ gdje su sporazumno otkazivane bitke između dvije „zaraćene strane“ (prvenstveno u Nikšiću). Mora da je sudija tada svirao tehnički rezultat.

Dakle, suma sumarum Srdan Kosović bi zaista trebao da se okane Košara, jer će na njima poput šiptarskih terorista 1999. godine figurativno govoreći polomiti zube. Vječna slava herojima bitke na Košarama!

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)