Obnavljanje vjere u etičke postulate američke demokratije

Piše: Vladimir Pavićević (prof.dr političkih nauka)

U velikom broju država ove godine će biti organizovani izbori. Po značaju za globalne procese naročito se izdvajaju izbori za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, koji će biti održani krajem godine. Moja teza je da će rezultati ovogodišnjih američkih izbora da budu u direktnoj vezi sa mogućnošću da se obnovi vjera u etičke postulate američke demokratije.

Kada bismo zamislili da očevi osnivači Sjedinjenih Američkih Država (Hamilton, Medison, Džej, Džeferson, Frenklin, Vašington) imaju priliku da danas kažu ko bi bio njihov favorit na predstojećim izborima, svi do jednog bi glasali za Trampa. To znači da je od dvojice ključnih kandidata u ovom trenutku Bajden udaljeniji od ideala, vrijednosti i načela na kojima su krajem 18. vijeka utemeljene SAD.

Ne samo da je kandidat Bajden udaljeniji od vizije nove države koju su stvarali očevi osnivači, već je svojim djelovanjem u nešto više od tri godine koliko je na čelu SAD doprinio eroziji principa po kojima je Amerika dva i po veka doživljavana kao model demokratije drugim državama u svijetu. Tri su osnovna razloga koja u ovom smislu Bajdena danas čine slabim kandidatom za predsednika SAD i koja u isto vrijeme Trampu obezbjeđuju povoljniju startnu poziciju u trci koja je već počela.

U svom predsjedničkom mandatu od 2016. do 2020. godine Donald Tramp je u procese odlučivanja o političim pitanjima često uvodio biznis logiku. To je s vremena na vrijeme izazivalo čuđenja, kritike i nerazumevanje. U suštini, takvim pristupom Tramp je, ipak, uspješno riješavao probleme, kako one koji su se ticali unutrašnjih američkih prilika, tako i one za koje su SAD imale globalnu odgovornost.

Uoči predsjedničkih izbora 2020. godine nije bilo posebno zapaženih refleksija o tome da temeljima američke države izmiču njeni ključni etički i demokratski postulati. Upravo suprotno, SAD su se krajem Trampovog mandata snažno prepoznavale po idejnoj zaostavštini svojih očeva osnivača.

Problemi oko demokratskog legitimisanja SAD razvijaju se u vrijeme Bajdenove administracije, a u mnjenju se ovaj problem najjasnije prepoznaje po brojnim i raznovrsnim pokušajima sprječavanja Donalda Trampa da se uopšte kandiduje na izborima 2024. godine. Ko je mogao da zamisli da je u američkoj demokratiji moguće da se kao relevantni pojave predlozi da se bivšem predsjedniku, koji je doprinio snaženju unutrašnje, demokratske snage SAD i američkog uticaja van SAD, zabrani kandidovanje na izborima?

Da smo sličan primjer imali u bilo kojoj tranzicionoj državi koja se nalazi u domenu posebnog uticaja američke spoljne politike, sigurno bismo imali i reagovanja upravo američkih zvaničnika o demokratskim deficitima te države. Može nekome djelovati i paradoksalno, ali takvo djelanje je baš Trampu obezbijedilo novi adut u svojoj kampanji – da Tramp sebe uspješno predstavlja kao borca za očuvanje temeljnih demokratskih vrednosti i načela američke države.

Drugi razlog povezan je sa aktuelnim stanjem u međunarodnim odnosima i ulogom koju SAD imaju u svjetskoj politici. Za objektivne posmatrače nema dileme da je Amerika ipak najmoćnija sila svijeta. Ako želimo da govorimo primjereno i tačno, svi stvarni i zamišljeni konkurenti Sjedinjenih Američkih Država na globalnom planu i dalje zaostaju za SAD.

Fakt je, međutim, i to da upravo takva pozicija i uloga čine Sjedinjene Države posebno odgovornim za globalno stanje i poredak u svijetu. A kakva je situacija u svijetu danas?

Takva da nema te tačke na ovoj planeti na kojoj ne postoji ogromna zabrinutost za političku budućnost i opstanak planete. Imamo nekoliko otvorenih ratnih žarišta, poput Ukrajine i Bliskog istoka, koji očas posla mogu da prerastu u šire oružane konflikte. Pitanje Tajvana i niz drugih potencijalnih žarišta samo pojačavaju strijepnje od daljeg širenja ratova u svijetu.

Danas je ugrožen svjetski mir, a SAD se, najblaže rečeno, danas ne vide kao sila koja čini sve što je u njenoj moći da mir bude očuvan. Postalo je sasvim vidljivo i to da se u zavisnosti od trenutnih interesa iste ili slične situacije u svetu različito tretiraju od strane onih koji danas odlučuju u SAD. Da situacija bude i gora, od početka ukrajinske krize traje lov na vještice u svakoj situaciji u kojoj se pojavi ozbiljnija kritika američkog pristupa problemima sa kojima se danas globalno suočavamo.

Zahvaljujući djelovanju aktuelne administracije, Sjedinjene Američke Države kao globalni akter danas ne ulivaju poverenje u punu privrženost postulatima na kojima je ta država nastajala. Uz zapitanost o tome kuda ide ovaj svijet, danas se upravo zaljubljenici u način na koji je nastala i na koji se razvijala američka demokratija pitaju o budućnosti demokratije u Americi.

Treći razlog tiče se ličnosti. Često čitamo da su u politici najvažnije ideje i vrijednosti. Jednako važnu ulogu u politici, međutim, imaju i ličnosti. Karakter i pristup ličnosti na vlasti često je u istoriji bila i ključna determinanta za odvijanje određenih procesa. Za djelovanje ličnosti vezuje se povjerenje ili odsustvo povjerenja, postojanje ili odsustvo autoriteta.

U predsjedničkom sistemu kakav imamo u Sjedinjenim Američkim Državama uloga ličnosti predsjednika posebno je važna. U susret izborima građani SAD sigurno će da razmišljaju i o tome kakav utisak na njih ostavljaju Donald Tramp i Džozef Bajden kao ličnosti.

I u odnosu na ovaj kriterijum Bajden je u minusu u odnosu na Trampa. Za vrijeme svog predsjedničkog mandata koji još uvijek traje Bajden je pokazao da mu ne smeta ukoliko bi se iz zamišljene demokratske utakmice njegov protivkandidat isključio korišćenjem nedemokratskih ili čak antidemokratskih mehanizama. Kada je riječ o ličnosti, posebno je važno što čestim gafovima u svojim javnim nastupima Bajden kontinuirano dokazuje da nije u dobroj kondiciji za još jedan mandat.

Po svemu što sada znamo deluje da bi na fer izborima Tramp bio ubjedljivi favorit ukoliko bi njegov protivkandidat bio Bajden. To, međutim, nije najvažnija vijest. Najvažnije je što se u kontekstu aktuelnih prilika i stanja američke demokratije uslovno govori o tome hoće li ti izbori uopšte biti pošteni i što se za ishod izbora vezuju ili mogućnost njene dalje demokratske erozije ili obnavljanja vjere u demokratiju u Americi.

Izvor: Politika

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)