Mladen Mikijelj

PROGONOVIĆI

0

Piše: Emilo Labudović

Nema dana da te ne kunemo
O, prokleta Kulo Radunova,
Kad u tebi do jednog trunemo
Bez vreloga praha i olova.

Zar ne vidiš, gnijezdo kameno,
Gdje smrkava prije nego svane
Da su opet slamu i sijeno…
Pa zažegli sa svakoje strane.

Plamen liže uz zidove grube
Sjaj se roda stogodišnji kruni
Ali nema Radunove ljube
DŽeferdare tanke da pripuni.

Sami, Kulo! Na vjetrometini,
Nagnali se u tvoje zidine
A nikoga da zagon učini
I straži gubi iz torine.
….
Nema nade da iko ostane
Mi nijesmo od koljenovića
Kad nas Kulo, odasvud prognane,
Opet gone iz Progonovića.

Emilo Labudović

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.