piše: Želidrag Nikčević, bivši predsjednik NSD-a i savjetnik predsjednika Skupštine
Još jednom: hajde da ne vičemo jedni na druge, nego da mirno popričamo.
Tako je, u pravu ste – sramno glasanje Crne Gore.
Međutim, postoji tu jedna važna nijansa.
Da li je „ova Crna Gora“ stvarno naša, pa da se zbog nje stidimo?
Pa nije.
Da li smo se mi Srbi izborili za pravo da u „ovoj Crnoj Gori“ presudno odlučujemo?
Pa nismo.
A zašto nismo?
Pa zato što nemamo realno političko jedinstvo. Zato što „mnogi Srbi“ od jednih do drugih izbora rasipaju glasove na političke anonimuse koji istog trena okrenu ćurak naopako, pa su onda ti „mnogi Srbi“ strašno ljuti i razočarani, kao danas.
Stvari su prilično jasne. U današnjoj Crnoj Gori, nažalost, postoje političke grupacije koje su prema Srbima otvoreno neprijateljski raspoložene. Postoje i grupacije koje su ravnodušne i potpuno im je svejedno da li smo i koliko smo diskrimisani. To su činjenice.
U skladu sa tim činjenicama treba i da se ponašamo. Svako neka radi svoj posao.
Da bi se položaj srpskog naroda u podijeljenoj, višestranačkoj, parlamentarnoj Crnoj Gori zaista bitno popravio, nema drugog puta osim realnog okupljanja oko sopstvenih nacionalnih interesa, to jest oko one političke snage koja će imati hrabrosti, mudrosti i strpljenja – i dovoljno glasova na izborima – da te interese uzdigne na državni nivo. Zajedno sa trobojkom.
Tim putem, čini mi se, tek smo krenuli.
A do tada, pripisivati čitavom srpskom narodu u Crnoj Gori krivicu zbog sramnog glasanja crnogorske vlade, to vam je isto kao kad biste srpskom narodu u Republici Srpskoj pripisali krivicu zbog sramnog glasanja vlade Bosne i Hercegovine. Glupo, zar ne?