Kako funkcioniše graDŽanistička i kleptokratska logika?

Kada treba izglasavati rezolucije u kojima se Srbi predstavljaju kao zločinci – to je civilizacijsko dostignuće koje pogoduje evropskim integracijama; to je nešto što promoviše pomirenje i prosperitet.

Kada, međutim, treba izglasati rezoluciju u okviru koje Srbi nijesu zločince već žrtve – to je za graDŽaniste poguban potez koji zaustavlja integracije i proces pomirenja.

Tada graDŽanisti i bivše kleptokrate uvjeravaju javnost kako „niko ne osporava ono što se desilo u Jasenovcu“ (lukavo izbjegavajući da jedno od najvećih masovnih ubistava u istoriji čovjječanstva nazovu genocidom), iako su u Hrvatskoj i drugdje napisani tomovi knjiga baziranih na tom osporavanju. Dakle, tobože ne osporavaju, ali ipak ne žele, kao što su činili u slučaju antisrpskih rezolucija, da glasaju za usvajanje dokumenta koji osuđuje bilo kakva osporavanja.

Potom, potežu i dodatne, „ubojite“ argumente kojima opravdavaju svoje anticivilizacijsko ponašanje: nije tajming, a naljutiće se i Hrvatska… Kao da cjelokupna crnogorska politička scena treba da se vodi time hoće li se nekad Hrvatska naljutiti ili ne, a ne time da li je nešto pravično ili ne. Na kraju, pominju i političke trgovine, kao da se upravo, otkad je svijeta i vijeka, politika nije zasnivala na raznoraznim trgovinama, kompenzacijama i kompromisima (koliko god to neobično zvučalo), koji su katkad dovodili do solidnog rezultata.

No, u čitavom ovom festivalu hipokrizije i dvostrukih standarda u okviru graDŽanističkog i kleptokratskog ambijenta, a čije je isključivo izvorište u primitivnom šovinizmu i antisrpstvu,, jedna stvar je jasna – oni ipak moraju prihvatiti sopstveni poraz. I, početi da se mijenjaju.