Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević, smatra da je narko mafija preko predsjednika Višeg suda, Borisa Savića kompromitovala dokaze.
On kaže da je zapisnik o ukradenim dokazma iz depoa Višeg suda, ako je tačan, u šta sumnja, dokaz da je neko iz samog Višeg suda mjesecima pažljivo locirao konkretne dokaze iz depoa i iznio ih. Kako dodaje, vjerovatno na glavna ulazna vrata suda, mnogo ranije nego sto je prokopan legendarni „tunel“.
Medojević je stava i da je u čitavu operaciju morao je biti uključen predsjednik Višeg Suda Boris Savić, kod koga su i nađeni ključevi depoa, kad je isti provaljen.
„Vjerovati da su fizički radnici iz Loznice, koji nikada nijesu vidjeli unutrašnjist zgrade Višeg suda, znali da precizno pronađu konkretne dolaze je priča za malu djecu.
Radi se o dobro isplaniranoj i organizovamoj zavjeri u kojoj su učestvovali i šefovi ANB, policije, ali i ključni ljudi iz Višeg suda“ -kaže Medojević.
Dodaje da iznajmjivati stan u strogo kontrolisanoj bezbjednosnoj oblasti, bez znanja ANB nije moguće.
„Kopati tunel, parkirati kombi, iznositi građevinski šut, koristiti bušilice, a da to ne izazove pažnju policije i ANB je nemoguće bez direktnog učešća vrhova bezbjednosnih službi“ – jasan je Medojević.
Smatra i da bi malo pažljivijom analizom iznešenih dokaza, istražitelji lako došli do motiva, ali i naručioca i finansijera čitave operacije.
„Imajući u vidi ove elementarne činienice, neshvatljivo je da predsjednik Višeg suda nike uhapšen i da mu je ostavljeno ovoliko vremena da utiče na svedoke, uklanja dokaze, montira lažne dokaze, opstruira istragu ili je usmuetava u pogrešnom pravcu.
Kako je ovaj, skolski slučaj veleizdaje, napada na ustavni poredak, kvalifilovan kao sitna provala i krađa i završio u Osnovnom državnom tužilaštvu?
Zašto SDT i SPO nijesu zadužili ovaj slučaj?“ – pita se Medojević.
On vjeruje da su svi oni u dilu sa Milom Đukanovicem i DPS mafijom.
„Zašto u ovolikim hapšenjima i optužbama za najteža krivična djela organizovanog kriminala, nema svjedoka saradnika? Zato što je DPS mafija svima obećala slobodu ili male kazne. Zato nema sudija u Višem sudu. Zato nema nanogica. Zato se optuženi puštaju da pobjegnu nakon tri godine pritvora bez prvostepenih presuda.“ zaključuje Medojević.