DOČEKASMO IBAR-A, ALI U SJENI REZOLUCIJE I SPAJKIJEVOG TU SAM-NISAM TU

Piše Perica Đaković

Eto dočekasmo i famoznog IBAR-a, svi su znali da nas neće promašiti jedino su „strijepili“ u Vladi, a u opoziciji su bezuspješno pokušali IBAR-om spriječiti donošenje Rezolucije, koju je izglasao 41 poslanik, a premijer Spajić još jednom javno pokazao kakav ima odnos prema poslanicima i parlamentu. Rekao bih da je za ovaj Vidovdan, iako mu vrijeme nije izgleda u Crnoj Gori pao snijeg (politički), da bi po onoj narodnoj „ne da pokrije brijeg, već da svaka zvjerka ostavi svoj trag“.
No, krenimo redom:

1. DOBISMO IBAR-a

Poslije 11 godina (ne)čekanja napokon Međunarodna konferencija EU rekla je da je Crna Gora ispunila sve i dobila pozitivan pristup da krene u zatvaranje davno otvorenih privremenih mjerila, ali i da ako želi u EU krene da rješava sporna poglavlja 23 i 24 od kojih je očigledno prethodna vlast, ili bolje reći pojedinci sa njenog vrha „bježali“. Dobismo IBAR-a, stigao je bez očekivane pompe, možda zato što su uglavnov svi znali da nas on neće promašiti, ko se još sjeća izjave gospodina Milatovića (to bi bilo kao da pucate penal u posljednjoj minuti, a na golu nema golmana i vi promašite). Izostao je očekivani vatromet, jedino smo bojama EU obojili zgradu Vlade. Kao da su se više tom radovali gospodin Varhelji i ljudi u Briselu nego mi u Podgorici. Parlamentarci Crne Gore (i pozicija i opozicija) koji su, htio neko da prizna ili ne, ipak najzaslužniji jer su oni usvojili tj. isporučili svih 10 traženih zakona i tako podržali obećanje koje je u Budimpešti gospodinu Varheljiju dao, tada novoizabrani, predsjednik parlamenta gospodin Mandić. Dakle taj i takav parlament nije stigao da obilježi, kako premijer izjavi, istorijski dan za Crnu Goru, jer su pred njim bili novi, ništa manji, izazovi kojih Evropa nije bila ili nije željela da bude svjesna ostavljajući to nama da razriješimo uz naše unutrašnje razlike. Najvažije dobismo IBAR-a a što bi Konstrakta rekla „Šta sad?“.

2. Rezolucija
I kao što u naslovu rekoh IBAR je ipak bio u sjeni najavljivane, a neki dobro obavješteni kažu dogovorene, Rezolucije o kojoj se danima mnogo prije parlamenta pričalo ne samo kod nas već i u regionu. Kao što je stigao IBAR tako je stigla i rezolucija, samo „malo“ izmjenjena i korigovana. Kad rekoh ovo, i sada mi je nejasno zašto se odustalo od Spajićevog predloga, koji je barem tako predstavljen javnosti, kao inicijativa premijera ili PES-ovog poslaničkog kluba koji su zajedno sa parlamentarnom većinom uz 43 potpisa podržali inicijativu (M. Knežević: Pošto je Milojko Spajić pred čitavom crnogorskom javnošću saopštio da će podnijeti rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, javno ga pozivam da to uradi; a 18. maja dodao -zajedno sa poslanicima PES-a smo potpisali rezoluciju o genocidu u Jasenovcu) i prešlo na (ne)očekivanu novu dopunjenu inicijativu „Rezolucija o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mathauzen“, a kao predlagači su A. Mandić i M. Knežević.
IBAR je, inače, jednoglasno podržan u Briselu, a kod nas u skupštinskoj raspravi jednoglasni su bili svi poslanici da se u Jasenovcu desio genocid, ali prilikom glasanja u skupštinskim klupama ostadoše 42 poslanika (iz sale izašli poslanici DPS, SD, Bošnjačke stranke, HGI i GP URA, kao i dva poslanika većinskog PES-a). Od 42 samo je jedan poslanik bio protiv, pa je većinom (istina minimalnom) uz 41 glas predložena rezolucija usvojena. Ovo je kao što se očekivalo izazvalo medijsku i stranačku buku, a do kada će ona trajatai i kako će se odraziti na unutarstranačke i unutar koalicione odnose ostaje da se vidi, kao i kakav će biti međunarodni eho, ne treba smetnuti sa uma i zaboraviti da su se u Crnoj Gori više do sada slušale ambasade a manje stav građana.

3.Tu sam-nisam tu! Može mu se

Još jednom je premijer Milojko potvrdio da ne voli kontakt sa poslanicima i da nerado dolazi u Skupštinu na premijerski sat, iako mu je to zakonska obaveza da jednom mjesečno odgovori poslanicima na njihova pitanja. Ko se sjeća još posljednjeg premijerskog sata kada premijer nije ni džetlmenski udostojio jednu poslanicu da mu replicira na njegov odgovor, posle kojeg je bukvalno izjurio iz sale uz usputni komentar da je to gubljenje vremena. Ovoga puta premijer se i retorički poigrao sa poslanicima ali i sa javnošću. I ako je danima ranije zakazan premijerski sat, Spajićev kabinet je pred ponoć zatražio odlaganje sa subote na ponedeljak, zbog činjenice da je on navodno još u Briselu. To je izavalo lavinu protesta kod poslanika, koji su čak otkrili da je premijer ipak u petak bio u Podgorici a ne kako je to tvrdio njegov kabinet u Briselu. Sam premijer je to potvrdio u X prepisci. Obrazloženje koje smo mogli čuti da se ništa u odgovorima neće promjeniti bili oni u subotu ili u ponedeljak može, donekle, da pije vodu, ali ne i takvo nipodaštavanje 81 predstavnika naroda koji je birao njih, a oni potom njega za premijera. Možda je kako neko reče to novo moderno svatanje politike i zapadna retorika mladog premijera, koju je očigledno on nasledio od svog političkog oca, ali i potvrda da smo mi daleko od ozbiljne države. Zato ću samo citirati jednog od ozbiljnih junaka strip serije Alana Forda: Glasajte za nas, nama će biti bolje, a vama isto. Vi dajete novac, a mi iskustvo. Na kraju nama ostaje novac, a vama iskustvo!