piše: Predrag Petrović
Osamdesetih godina prošlog vijeka smo sa zadovoljstvom gledali britansku TV seriju Mapet šou, a danas sa ona vratila u naš politički život na velika vrata, ali sada je više ne gledamo sa zadovoljstvom već sa velikom gorčinom i razočarenjem.
Vlade se više ne sastavljaju na osnovu izborne volje građana već ko prvi stigne do ambasade.
Prije nešto više od godinu dana, kada je 17. januara Dritan Abazovic objavio da će srušiti Krivokapićevu vladu, Milojko Spajić, koga je ta vijest zatekla u UAE, preusmjerio je let za Podgoricu i otišao za Vašington kod specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan Gabrjela Eskobara.
Međutim tadašnji ministar je zakasnio, Abazović je već sve dogovorio i dobio agreman, da zajedno sa SNP-om i manjinama formira manjinsku Vladu.
Istina kasnije je ovaj projekat dopunjen, na insistiranje Atlanskog saveza, sa Rankom i Raškom.
Kako su prošli, danas, tačno godinu dana kasnije, možemo slobodno reći ,,kao bosi po trnju“, opšte rasulo.
Manjinska Vlada formirana 30.aprila prošle godine je u tehničkom mandatu već osam mjeseci, Ranka i Raška tamo više nema, oni su jedino uspjeli da ostvare svoj politički san i da za života podignu spomen ploču u Morinju, koju i dan danas čuva naoružana sila VCG kojom komanduje Milov general Zoran Lazarević.
Od URE i SNP-a ostali samo dugmići, podrška koju im je dao DPS vratila im se kao bumerang, idu stazama svih bivših Milovih satelita.
U susret vanrednim parlamentarnim izborima, Milojko Spajić, poučen zakasnjelom reakcijom od prošle godine, sada, sa naučenom lekcijom, već se susreo sa Gabrijelim Eskobarom.
Epilog sastanka saznaćemo u narednom periodu, ali na žalost to sigurno neće biti obećanje u povećanju američkih investicija, koje je dio zvaničnog saopštenja.
Svima je jasno kako nijesmo dobili milijardu iz Japana nećemo dobiti ni obećane investicije iz Amerike, ali dobićemo nacrt nove Vlade.
No, nije vjerovatno Spajić išao samo zbog uputstava o poželjnim i nepoželjnim partnerima u novoj vlasti, već i da preduhitri Jakova Milatovića da ne ojača uticaj u stranci.
Naši političari služe kao Mapeti koji se iz izborne u izbornu epizodu mijenjaju, a država nam postaje lutkarska igraonica.
Sve dok se neki naši političari ne uozbilje i ne nauče osnovnu lekciju demokratije Crna Gora će biti prepoznata kao protektorat u kojem volja naroda ne znači skoro ništa.
Pravdu će i dalje dijeliti korumpirane sudije i tužioci, Suzana Mugoša i Lepa Medenica će odlučivati o tome ko će biti na slobodi, a ko u zatvoru.
Kao rezultat njihovih odluka i samovolje imamo Mila Božovića utamničenog u Spužu, gdje se njegovim advokatima ne dozvoljava uvid u spise predmeta, a prijateljica i kuma Vesna Medenica se slobodno kreće, skija i jaše konja dorata, uživajući u prirodi i čistom bjelasičkom vazduhu.
Zato, 11. juna, kao i 30.avgusta, treba biti na visini zadatka i glasati one koji nikada ne izdaju, koji i pored progona, hapšenja, lažnih državnih udara i neosnovanog pritvaranja, i dalje odolijevaju, ne posustaju i ne prodaju glas naroda.
Ako ih vidimo, da u okrilju noçi i oni pođu na čajanke u ambasade, znaćemo da je konačno spuštena zavjesa i da Crna Gora više i ne postoji kao država.
Za trku ka ambasadama je kriv genetski kod naroda Cg ili u prevodu genetske kukavice i poltroni.Kako drugačije objasniti da je uvjek najpopularniji onaj ko je najbliže srcu SAD i VB ambasadorki a najnepopularniji oni koji imaju casti i ponosa.Znao je to i Njegoš kakvim narodom ima posla pa je napisao najveću balkansku bajku Gorski vijenac gdje velića sve ono sto Crnogorci nemaju.
Tako je qyu
kako bih je naguzio na tom proplanku, ona bi jahala dorata a ja nju ko dorata
Ziva istina Qyu !!!!!!!