11 godina od smrti Veljka Radenovića: Đenerale, đenerale, nek je tvojoj majci hvala!
Na današnji dan, 2012. godine, preminuo je oslobodilac Orahovca – Veljko Radenović.
„Đenerale, đenerale, nek je tvojoj majci hvala, što junaka rodila je, da se Srpstvu vrati slava!“
Veljko Radenović bio je oficir Policije Srbije i komandant Posebnih jedinica policije u Prizrenu tokom rata na Kosovu i Metohiji.
Komandovao je Posebnom jedinicom policije sve do povlačenja vojske u junu 1999. godine.
Proslavio se oslobađanjem Orahovca 1998. godine, kada su albanski teroristi nekoliko dana držali Orahovčane kao taoce. Svojom hrabrošću se istakao u oslobođenju talaca od albanskih terorista.
Meci su prolazili pored njegove glave, borio se prsa u prsa sa najozoglašenijim teroristima u najtežim uslovima.
Bolovao je od dijabetesa, ali ga ni bolest nije sprječavala u borbi, već se često događalo, po riječima njegovih saboraca, da u jednoj ruci nosi špric sa insulinom, a u drugoj pušku, a zatim bi u jurišu izgovarao njegovo čuveno:
“Za mnom, braćo!“
Iako niži po činu, njegovo junaštvo, koje je iskazano u borbama, ga je u narodu podiglo na pijedestal najvećih legendi modernog doba Srbije.
Nije imao čin generala, ali su ga saborci, kao i narod koji je oslobađao, smatrali đeneralom i tako ga i zvali.
Umro je 2012. godine i sahranjen je u Kruševcu, bez ikakvih državnih počasti.
U martu prošle godine, u Kruševcu je otkriven spomenik ovom junaku.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić poručio je tada na ceremoniji svečanog otkrivanja spomenika da je obaveza da njegujemo sjećanja na velike ljude koji su državu zadužili.
„Ovaj predivni spomenik kasni, mnogo kasni i po malo sramotno kasni. Kao narod i kao država naša je obaveza da njegujemo sećanja na velike ljude koji su državu zadužili, neki su je gradili, neki odbranili, a đeneral Veljko ju je gradio i odbranio uvijek tamo gdje je bilo najteže”, istakao je tada on.