Srpstvo moje, moja Goro Crna
Piše: Mihailo Medenica
Kukama mi razapeli nebo,
mukama mi iskušuju Hrista,
grobove mi pobili na koce,
suzo, Djevo, materi prečista…
Evo su mi preklali potoke,
u crkvi mi pogani seire,
okovali planine u toke,
dušo mila, tvrdi manastire…
Čeljustima podrali ikone,
hrastove mi svijaju na pola,
klinove su pod nokte livadi,
psalmi moji- radost milog bola…
Voštanice divna nevestice,
od kandila đeversko ti oro,
sa Kosova evo ti kumova,
sveto srpstvo- sveta Crna Goro!
Lovćenom te Gospod prstenova,
Samodrežom okiti uvojke,
sve kolevke pune božurova,
sve zore ti kosovke devojke.
Uzalud mi raspinju- raspeća,
lome ruke o oltar presveti,
gde mi kuću strnu do kamena
svaki kamen crkvom se posveti.
Srpstvo moje, moja Goro Crna,
nagledane oči pre rođenja,
pričestih se i kvlju i suzom,
Crna Goro- goro vaskrsenja!
Zalud glede kud ništa ne vide,
zalud stope a nigde da stanu,
zalud hajke vrhove da satru-
vrh tvoj sija na Gazimestanu.
Izvor: IN4S