Srpstvo moje, moja Goro Crna

0

Piše: Mihailo Medenica

Kukama mi razapeli nebo,
mukama mi iskušuju Hrista,
grobove mi pobili na koce,
suzo, Djevo, materi prečista…

Evo su mi preklali potoke,
u crkvi mi pogani seire,
okovali planine u toke,
dušo mila, tvrdi manastire…

Čeljustima podrali ikone,
hrastove mi svijaju na pola,
klinove su pod nokte livadi,
psalmi moji- radost milog bola…

Voštanice divna nevestice,
od kandila đeversko ti oro,
sa Kosova evo ti kumova,
sveto srpstvo- sveta Crna Goro!
Lovćenom te Gospod prstenova,
Samodrežom okiti uvojke,
sve kolevke pune božurova,
sve zore ti kosovke devojke.

Uzalud mi raspinju- raspeća,
lome ruke o oltar presveti,
gde mi kuću strnu do kamena
svaki kamen crkvom se posveti.

Srpstvo moje, moja Goro Crna,
nagledane oči pre rođenja,
pričestih se i kvlju i suzom,
Crna Goro- goro vaskrsenja!

Zalud glede kud ništa ne vide,
zalud stope a nigde da stanu,
zalud hajke vrhove da satru-
vrh tvoj sija na Gazimestanu.

Izvor: IN4S

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.