Sastanak koji će promijeniti svijet?

Prije godinu dana, na Samitu G20 je pokušan prvi detant Amerike i Kine, a što je uslijedilo par mjeseci nakon posjete Nensi Pelosi Tajvanu. Bilo je prilično optimizma u Zapadnim medijima, iako su SAD radikalno eskalirale tu situaciju na terenu. Danas, situacija je dovela do susreta dvojice predsjednika a deeskalacija je evidentna.

Aleksandar Mitić iz Instituta za međunarodnu politiku i privredu komentarisao je za Informer ovaj sastanak i tvrdi da smo imali čitav niz eskalacija koja je izuzetno iritirala Peking uz nastavak sankcija protiv tehnoloških kompanija.

Podsjećamo, nakon dužeg niza godina, sastali su se predsjednik SAD-a Džozef Bajden i kineski predsjednik Si Đi Ping.

Politički analitičar Vladimir Dobrosavljević komentarisao je sastanak dvojice predsjednika i kazao da je nivo komunikacije između dvije supersile intimizovan.

„Pokazuju spremnost za otvaranje kanala komunikacije. Jedna od rečenica je bila posebno zanimljiva – State Department kaže da je važno držati otvorene kanale u slučaju krize. Nemam velika očekivanja od ovog sastanka sem da su oba lidera shvatila da u ovom trenutku na svijetu ima više otvorenih neuralgičnih tačaka i da je potrebna relaksacija njihovog međusobnog odnosa“, jasan je Dobrosavljević.

Mitić tvrdi da je Kina odabrala dijalog jer joj aktuelne krize ne odgovaraju.

„Bliskoistočna možda njoj i više ne odgovara jer je Peking mnogo uložio u Bliski Istok. Suštinski, dva su osnovna razloga. Prvo je nafta, koja dolazi iz Saudijske Arabije i Irana. Kina je zavisna od te nafte, dok SAD nisu više. Njima je briga da dešavanja u Gazi ne eskaliraju. Rekao bih da je za Kinu važna tema i ekonomija“, kazao je Mitić.

Dodaje i da je Kini potrebna otvorena ekonomija.

„Kina je najveći proponent otvorenog tržišta danas. Kad MMF kaže da su projekcije slabije od očekivanog to Kini ne odgovara i to želi da popravi. I Bajdenu sa druge strane odgovara rast svjetske ekonomije, naročito imavši u vidu da ove dvije zemlje predstavljaju 40% svih proizvoda i usluga“, podvukao je Mitić.

Dobrosavljević tvrdi da je Iran tu ključna tačka i da je 70% uvoza kineskog gasa iz Irana.

„To je komunikacija Irana ka spoljnom svijetu. Ne treba zaboraviti ni to da je Kina potpisala dva bilateralna sporazuma sa Saudijskom Arabijom i Emirata o izvozu komponenata i vojnih aviona za obije zemlje. To dosta govori, te dvije zemelje su partneri SAD-a, ali to i govori o repozicioniranju zemalja Bliskog Istoka. Bajden možda ovim želi da ugasi potencijalna nova žarišta. Ideja je da sukob Izraela i Hamasa bude ograničen na ovo što je sada, da se ne prelije, a naročito da Iran i Hezbulah ne uđu u neki ozbiljniji sukob“, podvukao je analitičar.