Nova taktika prištinskih terorista: Posle paljenja i rušenja, na red je došlo i katoličenje srpskih svetinja na KiM

Nepune dvije decenije posle martovskog pogroma kada je širom Kosova i Metohije zapaljeno i razoreno 35 crkava i manastira, prije toga i posle toga još više od 120, stanje na Kosovu i Metohiji za Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu, Eparhiju raško-prizrensku je nepromijenjeno.

Ciljevi prištinskih vlasti su isti, primjećuju Srbi u pokrajini, ono što se u međuvremenu, makar donekle promijenilo jesu metode. Na Kosovu trenutno, mada ni to ovdje nikad nije isključeno, više na pale i ne miniraju srpske crkve, sada ih jednostavno proglase za „katoličke“ i stave pod zaštitu tzv. Ministarstva kulture.

„Mi se nalazimo pred opasnim procesom brisanja i falsifikovanja jedne civilizacije. U pitanju su hiljade spomenika i dokaza našeg nasleđa koje je samo i jedino naše vlasništvo. Kada je potpisan Kumanovski mirovni sporazum Srbi su istjerani ili sabijeni u geta. Ostao je prazan, brisani prostor na kom mi i danas otkrivamo šta je uništeno. Kosovske vlasti po dubini teritorija sada `obnavljaju`, i falsifikuju ono što su rušili u proteklom periodu, jer Srbi za njih više ne postoje“, kaže za RT Balkan Živojin Rakočević, novinar i književnik iz Gračanice, srpske enklave na Kosovu i Metohiji.

Rakočević konstatuje da se „u ovom opasnom procesu steže krug oko srpskih geta i najvažnijih duhovnih kulturnih i nacionalnih simbola poput Gračanice, Visokih Dečana, Patrijaršije ili Ljeviške“.

„Ako unište, preotmu ili falsifikuju njihovu dubinu – onda će vrlo brzo reći da su i svetinje pod zaštitom UNESKO-a, njihovo vlasništvo i nasleđe“, riječi su Rakočevića.

„S druge strane, treba se pouzdati u snagu SPC, njene vjernike, kao i u pravo u pravdu koji se jednom moraju primijeniti. Naša saznanja govore da ima još nekoliko ovakvih slučajeva, a za mnoge ćemo saznavati samo iz albanskih medija. Ovo su one strašne vijesti o kojima se pišu mali tekstovi a svi ćemo ih decenijama pamtiti. Paradoks je da se viznom liberalizacijom i evropskim integracijama šire slobode kosovskih Albanaca, dok se na terenu sužava krug oko jedne kulture, duhovnosti i civilizacije“, kaže Rakočević.

Najnovija serija napada na SPC na KiM počela je prije nekoliko mjeseci izjavama britanske poslanice Ališe Kerns, predsjednice Odbora za spoljnu politiku Britanskog parlamenta koja je ustvrdila da su „srpske crkve i manastiri na KiM“ ustvari „magacini oružja“. Uslijedila je serija upada u crkve, serija saopštenja prištinskih vlasti kojima se srpske crkve proglašavaju za „katoličke“ i stavljaju pod zaštitu „Kosova“.

„Kurti kao da je naučio lekciju iz martovskog pogroma, sada, umjesto miniranja crkava i manastira, dizanja buke, privlačenja pažnje međunarodne zajednice, primjenjuje drugi metod, još opasniji. Onaj kojim je u međuvremenu skoro pa okupirao Sjever, metod – korak po korak, tiho, nenametljivo… Crkvu po crkvu proglašavaju katoličkom i niko ne zna gdje će se zaustaviti, gdje će tome biti kraj. A čitav proces je jako opasan, posledice još opasnije“, kaže jedan od sagovornika RT Balkan sa sjevera Kosova koji dobro poznaje ovdašnje prilike.

Komentarišući najave iz Prištine da još jednu pravoslavnu crkvu na Kosovu, ovoga puta u selu Gornji Strmac, proglasi za rimokatoličku, istoričar Aleksandar Gudžić danas je za Kosovo onlajn ocijenio da nije isključeno da se, u perspektivi, „Priština odluči na neku egzibiciju formiranja kosovske pravoslavne crkve“.

„Dominantan diskurs u kosovskoj javnosti poslednjih godina, decenija, jeste postojanje imaginarnog kosovskog kulturnog nasleđa, ne srpskog, ne pravoslavnog. To govori da nije dovoljno bilo albanskim ekstremistima da unište srpske crkve i manastire već je potrebno u javnosti plasirati jednu tezu, jedan diskurs o tome da je to zapravo kosovsko kulturno nasleđe, da se u sjećanjima, u svijesti običnih ljudi izbriše sjećanje na srpsko prisustvo na ovim prostorima. Nije isključeno da se u perspektivi Priština odluči na neku egzibiciju formiranja kosovske pravoslavne crkve po uzoru na nešto što su pokušali i što rade u Crnoj Gori ili što su u prošlosti radile ustaše u NDH“, rekao je Gudžić podsjećajući da je nekakvo udruženje istoričara iz Dečana izašlo ne tako davno sa teorijom da su „Visoki Dečani sagrađeni na temeljima albanskog hrama“.

Gudžić upozorava da se „srpska zajednica može suočiti sa još većim problemima prisvajanja srpske kulturne i duhovne baštine“.

Jedna od tih epizoda dogodila se pre par mjeseci kada je lažni monah iz Albanije Nikola Džufka najprije obio, na sat ili dva zauzeo crkvu Svetog Arhangela Mihaila u Rakitnici blizini Podujeva, održao nekakav vjerski obred, na crkvu stavio svoj katanac i poručio da mu ne treba ničija dozvola da uzme „ono što pripada Albancima“ i njegovoj samoproklamovanoj tzv. Albanskoj nacionalnoj crkvi.

Novinar i publicista Živojin Rakočević zabilježio je par dana kasnije u hramu u Rakitnici riječi sveštenika Steva Mitrića da su Albanci u ovom Džufkinom „katoličkom hramu“ koji je posle 1999. spaljen i oskrnavljen zatvarali ovce da je hram bio pun balege. Lažni monah u međuvremenu se više puta oglašavao, jedino nije odgovorio na pitanje zašto su njegovi sunarodnici zatvarali ovce u hram, palili ga i skrnavili ako je već u pitanju „katolička crkva“.

Malo prije toga, iz manastira Devine vode kod Zvečana ni kriv ni dužan protjeran je protosinđel Fotije, iguman manastira. Prije sedam dana, albanske vlasti na Kosovu počele su bez ikakvih konsulatacija sa SPC radove na „obnovi“ pravoslavne crkve u selu Gornje Vinarce blizu Južne Mitrovice. Tzv. Ministarstvo kulture Kosova crkvu u Gornjem Vinarcu proglasilo je u međuvremenu „katoličkom“.

Simbolično, akcija otimanja pravoslavne crkve i njeno proglašavanje za katoličku krunisana je na katoličko Badnje veče.

Dragiša Mijačić, koordinator Nacionalnog konventa o EU, u međuvremenu je objavio i da je sledeća meta Kurtijeve vlade pravoslavna crkva u Gornjem Strmcu u opštini Zubin Potok za koju se takođe lažno tvrdi da je „katolička“.

„Ovi neviđeni i necivilizovani postupci u božićnim danima savršeno opisuju stvarnost današnjeg Kosova“, napisao je Mijačić.

Njegova procjena samo dan kasnije pokazala se tačnom, Ministarstvo kulture Kosova stavilo je i crkvu u Gornjem Strmcu pod svoju zaštitu, a neki od medija na albanskom ranije su javili da se radi o rimokatoličkoj crkvi, ilustrujući tekstove slikama na kojima se u crkvi vide ikone srpskih pravoslavnih svetitelja.

Ministarstvo kulture Srbije koje je osudilo proglašavanje pravoslavne crkve u Gornjim Vinarima za „katoličku“ i ocijenilo je da „cilj nije samo prisvajanje kulturnog nasleđa, njegovo preotimanje i ugrađivanje u temelje lažne državnosti, već prije svega brisanje tragova svega što je srpsko“.

(RT Balkan)