Najpozvaniji bili nedostojni povjerenja: Krivokapić pod palicom Spajića i Milatovića nije potpisao Temeljni ugovor sa SPC a sada prave politički pokret na krilima srpskih glasova!

Zasigurno je napozvaniji da potpiše Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom bio bivši premijer Zdravko Krivokapić koji je zahvaljujući srpskim glasovima i krilima veličanstvenih litija stupio na funkciju premijera u „prvoj demokratskoj vladi“ Crne Gore, čiju je laskavu titulu beskrupulozno pogazio pokorivši se stavovima DPS-a i priklonivši se ambasadama i zapadu.Uz svoje vjerne učenike, bivše ministre iz njegove vlade Milojka Spajića i Jakova Milatovića.

Da je Krivokapić bio nedostojan ukazanog povjerenja bilo je jasno već na samom početku kada je odlučio da pogazi sve stavove i želje upravo onih koji su ga na njegovu funkciju i doveli. „Zanesen svjetlima velikoga grada“ Zdravko je smatrao da je bolje po njega i njegovu vladu da se drži strogo antisrpske politike misleći na taj način da će njegova vlada duže opstati.

Krivokapić je smatrao za shodno da mu je pametnije da se prikloni ambasadama i „dobrosusjedskim odnosima sa takozvanim Kosovom“ nego da opravda ulogu koja mu je dodijeljena kao potpunom anonimusu u vrijeme kada se pojavio na političkoj sceni u Crnoj Gori. Politički momenat je ipak bio takav da je građanima, ponajviše vjernicima bilo potrebno da vjeruju da će doći do promjena i da će to neko uspjeti da ostvare. Otuda i ogromno ukazano povjerenje Krivokapiću, koje je ubrzo i izigrao.

Odlučio je Krivokapić da se pod palicom svojih učenika Milojka Spajića i Jakova Milatovića, poigra čak i sa potpisivanjem Temeljnog ugovora. Zahvaljujući sugestiji ovog „proevropskog“ i „građanskog“ dvojca Krivokapić je zbog nepotpisanog Temeljnog ugovora postao najveći izdajnik u modernom dobu srpske istorije. Jer prioritet srpskih glasača je bilo upravo to potpisivanje i odbrana svetinja.

Ipak kao mladi ljudi koji su ušli iznenada ni sami ne znajući kako u političke vode, Spajić i Milatović su očigledno smatrali da je bitnije fokusirati se na „proevropsku“ politiku nego na interese građana. Makar one istorijske i moralne interese. Smatrali su da će povećanjem minimalnih zarada u Crnoj Gori „pokupiti simpatije“ građana. Neminovno je da su možda pojedine i prikupili ali su to samo glasači onih koji vode sličnu politiku njima, ne srpske glasove kakva očekivanja ovaj dvojac ima.

Neophodno je navesti da su upravo Spajić i Milatović, koji su prije par dana osnovali politički pokret, iako su u politiku pristupili kao nestranačke ličnosti, apolitičari koju su samo „eksperti“ u svojoj struci, najveći krivci što Temeljni ugovor sa SPC nije potpisan u vrijeme Krivokapićeve vlade čiji su ministri bili. Ovaj dvojac su upravo oni koji su „ohrabrivali“ Krivokapića da ne potpiše istorijski značajan Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom.

Danas oni, koji najmanje prava na to imaju, bezobzirno osnivaju samostalan politički pokret, čija je promocija obilovala samo „pljuvanjem“ na onaj politički subjekt koji je najzasluženiji, pored građana, za pad tridesetogodišnjeg kriminogenog režima DPS-a i odbranu svetinja u Crnoj Gori. Pored toga predstavljanjem svog pokreta su se pohvalili i prisvojili povećanje minimalnih naknada kao svoje i ništa sem toga nije rečeno kao program partije. Sem obećanja za koja su i sami svjesni da samim tim što nikad više neće biti dio izvršne vlasti, neće oni biti u mogućnosti ni da ih ostvare.

Ovim samo želimo da podsjetimo građane da oni koji su, pored DPS-a, kao njihovi mjerodavni naslednici, najviše naštetili Crkvi, sada osnivali pokret. Pokret koji je privržen ambasadama, NATO paktu i prozapadnoj politici. Isti oni su ti koji su najzaslužniji za diskriminaciju Crkve i pitanja vezanih za njena prava.

Ali ne sumnjamo da će ovaj pokret, kao i svaki do sada izdajnički NATO projekat proći kako i zaslužuje. Kako je brzo nastao, tako će i kuso nestati.