Američki advokat: Nacrt rezolucije rizikuje da ne oda počast svim žrtvama bosanskog rata, naglašavajući isključivo događaje u Srebrenici
Poznati američki advokat Gregori Tosi, bivši pomoćnik u Kongresu SAD, napisao je za Vašington tajms tekst u kome obrazlaže zašto predložen nacrt rezolucije o Srebrenici zloupotrebljava sam termin genocid i principe UN.
Njegov tekst prenosimo u cjelosti.
„Novopredložena rezolucija Ujedinjenih nacija koju zastupaju Njemačka, Ruanda i Bosna i Hercegovina ima za cilj da odredi 11. jul kao Međunarodni dan razmišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine. Nacrt rezolucije, bez obzira na svoje proklamovane namjere, pogrešno razumije riječ “genocid”, koja ima vrlo specifično značenje i ugrožava krhku stabilnost Bosne i Hercegovine.
Balkan, posebno Bosna i Hercegovina, napravio je velike korake ka miru i pomirenju. Svaka rezolucija Ujedinjenih nacija treba da podrži ove napore, umjesto da rizikuje njihovo potkopavanje. Jednostrani način na koji su Njemačka i drugi predstavili svoju rezoluciju, kojom se izbjegavaju uspostavljeni protokoli UN, izaziva zabrinutost u vezi sa transparentnošću i validnošću procesa koji je predviđen za glasanje u Generalnoj skupštini sledećeg mjeseca.
Fokus rezolucije na označavanju masakra u Srebrenici kao genocida, naglašava složenost istorijskih narativa u regionu. I stručnjaci za ovu temu dali su svoje mišljenje. Efraim Zurof, naučnik koji se bavi proučavanjem genocida, istoričar holokausta i glavni lovac na naciste Centra Simon Vizental, upozorio je na potencijalne posljedice brzopletog nazivanja incidenta u Srebrenici genocidom.
U nedavnom tekstu, Zurof je rekao:
„Predstojeća rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih nacija (UNGA) o zvaničnom priznanju masakra u Srebrenici kao genocida je […] opterećena potencijalnim zamkama koje bi mogle da pogoršaju tenzije, a ne da podstaknu pomirenje.
Jehuda Bauer, vodeći autoritet za pitanja holokausta i genocida na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu, ponavlja ovo mišljenje, navodeći: „Srebrenica se ne može smatrati tipičnim slučajem genocida. Usredsređenost rezolucije na Srebrenicu ne uspjeva da obuhvati punu istoriju bosanskog rata. Previđanjem šireg konteksta i složenosti sukoba, rizikuje se da umanji patnju svih uključenih zajednica.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija (UNGA) tradicionalno priznaje genocid tek kada nacije postignu konsenzus, koji u ovom slučaju nije postignut. Označavanje genocida ima ogromnu težinu, zahtjeva temeljno razmatranje i skoro jednoglasan dogovor. „Proglasiti Srebrenicu genocidom“, kako Zurof kaže, „ne samo da se odvaja od tradicije, već može i umanjiti značaj termina“. U stvari, zvanične definicije genocida ne odgovaraju činjenicama ovog slučaja. Pogibija u Srebrenici bila je tragična, ali se nije popela na nivo genocida.
Štaviše, čini se da postoji rizik da nacrt rezolucije ne oda počast svim žrtvama bosanskog rata. Isključivo naglašavajući događaje u Srebrenici, rezolucija podriva suštinske principe Dejtonskog sporazuma, kojim je okončan sukob u Bosni i Hercegovini i potvrđen jednak status i prava tri konstitutivna naroda — Bošnjaka, Srba i Hrvata. Dejtonski sporazum je temeljni element mira na Balkanu. Predložena rezolucija Ujedinjenih nacija, kako kaže Efraim Zurof, „rasplela bi delikatne niti mira i saradnje koje su mukotrpno tkane decenijama“.
Da bi se ova pitanja zamutila, proces koji je doveo do nacrta rezolucije bio je pogrešan. Nedostajao je dovoljan dijalog sa svim zainteresovanim stranama u regionu, posebno u Bosni i Hercegovini. Stalni predstavnik Bosne i Hercegovine pri UN-u preduzeo je jednostranu akciju tako što je unaprijedio rezoluciju bez dobijanja odobrenja od tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine kako to nalaže Ustav.
Ovo kršenje protokola zaobišlo je uspostavljene procedure koje su imale za cilj da osiguraju konsenzus među članovima Predsjedništva, koje predstavlja bošnjački, srpski i hrvatski narod. Osim toga, premeštanje rezolucije u Generalnu skupštinu, umjesto u Savjet bezbjednosti, krši Povelju UN-a, koja izričito daje Savjetu bezbjednosti isključivu nadležnost nad pitanjima mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Ovo odstupanje od uspostavljenog procesa podriva sopstveni okvir i principe UN. Rezolucija neće služiti nikome, uključujući i žrtve Srebrenice. Umjesto toga, zloupotrijebila bi riječ genocid i ponovo otvorila stare rane i posejala seme novih sukoba, prenose „Novosti“.