Medojević: Koncept “njihovih bitangi” je pobjedio – demokratija, vladavina prava, demokratska tranzicija nije bio plan Zapada za Zapadni Balkan!

„Bivši Ambasador SAD-a Montgomeri je samo javno rekao ono što smo svi znali. SAD su podržale Đukanovića 1998 godine ne zato što je bio građanski orjentisan, demokrata, reformator već zato što je prihvatio da PROMJENI stranu i da radi za interese SAD-a u ovom regionu“, kaže predsjednik PzP-a, Nebojša Medojević.

To je, smatra Medojević, i bio osnovni kriterijum spoljne politike SAD-a 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka. Što je vrlo plastično pojasnio i predsjednik Ronald Regan kada je na opaske svojih kritičara zašto SAD podržava jednog latinoameričkog diktatora: odgovorio „Somoza je, naravno, bitanga, ali je on naša bitanga“, pojašnjava Medojević.

„Đukanovića, su SAD tada podržale jer je bio “njihova bitanga” kojeg je zbog veza sa kriminalom, korupcijom i švercom bilo lako držati pod kontrolom.Takva strategija SAD-a prema Zapadnom Balkanu je rezultirala i kreiranjem političke “kulture” da samo bitange i samo “njihove” mogu biti podržane od strane globalne duboke države koja je kontrolisala politiku SAD-a.Takva pogrešna strategija SAD-a prema Zapadnom Balkanu dovela je do kreiranja političke atmosfere da mladi političari, pogrešno shvataju da je veza sa mafijom, šverc cigareta, droge, korupcija i kriminal, conditio sine qua non, da ih globalna duboka država uopšte prihvati i podrži“, dodaje on.

Medojević naglašava da je u današnjem političkom svijetu biti bitanga uključena u kriminal i šverc preduslov da vas globalna duboka država odmah nazove “građanistima”, “demokratama”, “liberalnim političarima”, “proevropskim snagama”.

„Mi koji se istinski zalažemo za raskid sa kulturom šverca, korupcije i mafije, koji vjerujemo u demokratiju, slobodu, volju birača, pravnu državu, ljudska prava i slobode i koji cijenimo da je zadatak državnika da štite interese SVOJE države, a ne budu poslušnici TUĐIH država, se proglašavamo “pećinskim nacionalistima”, “ekstremnim desničarima”, “retrogradnim snagama”,  ističe Medojević.

On dodaje da je to ipak preduslov za poštovanje i razlog zato što njega i njegove „saborce“ ne smatraju bitangama, već im priznaju da više vole Crnu Goru, nego SAD.

„Oni znaju da mi poštujemo SAD i cijenimo njen uticaj u svijetu, ali to nije dovoljno. Moraš biti bitanga da bi onda lakše bio “njihova bitanga”. Tek tada možeš da budeš Premijer, ministar, ekspert“, naglašava.

Montgomeri je, dodaje Medojević,  rekao i jednu važnu istorijsku činjenicu. Ambasador UK Čarls Kroford je snažno zastupao tezu da nakon pada Miloševića, zapad treba da podrži opoziciju u Crnoj Gori u smjeni Đukanovića zbog njegove duboke involviranosti u transnacionalni kriminal.

„Ali koncept korisne “naše bitange” SAD-a je pobjedio i uveo Zapadni Balkan u spiralu ekonomskog propadanja, demokratskog zaostajanja, strukturnog siromaštva, razaranja institucija, karikaturizaciju tužilaštva, sudova, policije, vladavinu švercera i kriminalaca.SAD je Zapadni Balkan pun “njihovih bitangi”, ali i pun strukturnih problema i stalnih kriza i nestabilnosti“, kaže on.

Medojević naglašava da je naša tragedija to što je veliki dio društvene elite prihvatio tezu da demokratiju treba da donesu Ambasadori SAD, UK, Njemačke, da  bezbjednose službe reformišu agenti stranih službi, a da ekonomske reforme kreiraju i vode “ekonomske ubice” MMF I SB. On dodaje da svaka zemlja mora sama da pronađe svoj put ka demokratiji, vladavini prava i ekonomiji koja funkcioniše normalno. Za to je, po mišljenju Medojevića potrebna kritična masa unutar društvene elite i kritična masa naroda koji to istinski želi.

„Ako to ne postoji, onda će nam Ambasadori instalirati “njihove bitange” preko kojih će moći jednostavnije da ostvaruju svoje interese. Njihove bitange su srećne kad god mogu da urade nešto u korist svojih vlasnika. Nijesu opšte zabrinuti, ako čak i rade protiv interesa svoga naroda i države. Naprotiv.Nažalost, geostrateški interesi SAD-a i UK-a su bili važniji od demokratske tranzicije regiona i sada na Zapadnom Balkanu imamo neke poluprivatne državolike kreature sa strukturnim siromaštvom i korupcijom, kojima vladaju strani centri moći, dok se izborna volja birača više ne uzima kao jedini kriterijum za formiranje vlasti“, dodaje.

Medojević zaključuje da su „njihove bitange pobjedile“ i da demokratija, pravna država, vladavina prava, tržišna ekonomija, socijalna pravda, poštovanje ljudskih prava nije bio plan za Zapadni Balkan.