Đukanovićeve vjerne sluge iz predsjedništva CANU upregnute da ga spasu izvjesnog političkog kraja

U organizaciji Crnogorske akademije nauka i umjetnosti u Podgorici je održano predavanje Alekseja Kišjuhasa o “klerikalizaciji društva“. Kišjuhas je profesor na Odsjeku za sociologiju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, kolumnista je Šolakovog lista „Danas“ i jedna od “zvijezda“ Druge Srbije i njenih medija. Iako je predsjednik CANU Dragan Vukčević u poslednje dvije godine od političkog sloma njegovog poslovnog ortaka Mila Đukanovića, izlazio u javnost sa izjavama kako je Crnoj Gori potreban “racionalan, argumentovan i činjeničan dijalog“, dovođenjem Kišjuhasa postalo je jasno da su i on i njegove kolege iz predsjedništva CANU upregnute da Đukanovića spasu izvjesnog političkog kraja.

Na početku svog skandaloznog predavanja, Kišjuhas je povukao paralelu između “svetosavskog nacionalizma i tribalizma“, a onda istakao kako smo “potomci ksenofobnih predaka“. Svetosavski nacionalizam je ekstremno desna ideologija, kombinacija srpskog nacionalizma i klerikalizma, podsjetio je Kišjuhas. Taj nacionalizam karakteriše odbacivanje demokratije, socijalizma, ljudskih prava. Po njemu, “Svetosavska struja je dominantna unutar SPC“, pa je podsjetio da je koncept svetosavlja inaugurisao Nikolaj Velimirović, koji je “veličao Hitlera“. Sveti Sava nije bio nacionalista; nacionalizam u njegovo vrijeme ne postoji, naglasio je. Ipak: srpski nacionalizam je najstariji u Evropi, tvrdio je Velimirović.

Na fotografiji koja prati naš tekst možete prepoznati lica Mila Đukanovića, Ljubiše Stankovića i Dragana Vukčevića, gdje se kao vjerni Brozovi omladinci na Omladinskoj radnoj akciji “Titova šuma“ 1986. godine u tadašnjem Titogradu, zaklinju da nikada neće skrenuti s puta komunizma i jednoumlja, da će biti vjerni nastavljači politike “starih lavova“ iz rukovodstva tadanjeg Saveza komunista Crne Gore. Nekoliko godina kasnije, izdaće i državu i “staro rukovodstvo“ okrivljujući ih da su pojeli besplatno jagnje, što je po “mladim, lijepim i pametnim“ bio neoprostiv grijeh.

Preko tri decenije kasnije, sva ova gospoda su milioneri, iskoristivši “period tranzicije“ da dobro napune džepove, bankovne račune i steknu veliki broj nekretnina. Pljačku državne i društvene imovine je predvodio njihov “drug Milo“, a “drugovi“ Dragan Vukčević, Ljubiša Stanković, Dragan Radonjić i Srđa Darmanović bili su njegovi višedecenijski vjerni pomagači, podupirači i sluge. Kada je došlo do “koncepcijskih razlika“ kod ove družine, a Đukanović se javno pitao da li je Crnoj Gori uopšte potreban višepartizam, nakon prvih parlamentarnih izbora 1990. godine je kazao da kojim slučajem nije njegov Savez komunista odnio pobjedu, pobijedili bi njegovi drugovi- Ljubiša Stranković i Srđa Darmanović.

Podsjećamo javnost da ovo nije prvi put da CANU uadar na instituciju SPC, jer u julu ove godine njeno tzv. predsjedništvo zasijedalo i iznijelo mišljenje da “nacrt Temeljnog ugovora sa SPC nije u skladu sa Ustavom i zakonima Crne Gore“. Nikada ta ustanova nije našla za shodno da se oglasi u ovih preko tri decenije, dok je Đukanović pljačkao državu do kosti, namičući milijarde sebi i svom kriminalno-biološkom okruženju, nije imala stav ni po jednoj bitnoj temi, nije se oglašavala i imala mišljenje na utemeljivanje mafijaške države, na stotine i stotine ubistava, narko-klanovskih ratova, razaranja prosvjete ili zdravstva, ali se ovo birano Đukanovićevo društvo oglasilo kada je trebalo zaustaviti proces konačnog regulisanja odnosa između Crne Gore i SPC.

U tom nesretnom predsjedništvu sramotne CANU sjede Dragan Vukčević, Đukanovićev poslovni ortak sa legendarnog Univerziteta Donja Gorica, nekadašnji Đukanovićev taster-poslanik Niko Martinović, Dragan Radonjić, Ljubiša Stanković i Predrag Miranović, bivši DPS rektori Univerziteta iza kojih su ostale brojne afere, dakle, sve odreda njegove vjerne sluge, koje su u finišu raspadanja DPS sistema pljačke i kriminala, morale da odrade sramotan posao jadnog pokušaja da spriječe neizbježno- konačno regulisanje odnosa između države i Crkve. Kada imamo u vidu koje osobe sjede u ovom tzv. predsjedništvu jedne odavno mrtve institucije, onda nije ni čudo što su se konačno sjetili da iskažu “mišljenje“, iako ogromnu većinu građana i demokratske javnosti ne interesuju njihovi debelo plaćeni i naručeni stavovi.

Ostaće zapisano da je ovo društvo krajem 2022. godine odradilo poslednji posao za svoga “druga Mila“, ne bi li na taj način obezbijedili svoje sramotne staračke penzije. Ali, proces demokratizacije i oslobađanja Crne Gore iz ralja jednog beskrupuloznog, krvavog narko-klana je nepovratan i nazaustavljiv, obruč se sve više steže, pa Đukanoviću i njegovim kompanjonima sa SKY aplikacije ne mogu pomoći ni vjerne sluge iz predsjedništva CANU, upregnute da spasu krivično-pravne odgovornosti jednog prevaziđenog političara i mafioza.