Crna Gora u periodu nezavisnosti izgubila nezavisnost, toliko je zavisna da nemaš šta da slaviš
Piše: Ivan Milošević
Protutnjale su zastave, koncerti, zakletve vječnoj Crnoj Gori, prijemi i pozdravi i čestitke. Da ne zaboravim i vatromete! Eto, prošlo je 16 godina od referenduma za i protiv Srbije, pardon za i protiv Crne Gore i imamo što imamo. Zapravo, pitanje je da li uopšte Crna Gora išta ima svoje, da li je njena vlada njena ili nametnuta spolja, da li je njena ekonomija domaća ili uopšte i postoji, a ako je ima sa njom diriguje neko sa strane, da li ima svoje ustanove, posebno državne, a posebno sudske ili i njima upravljaju stranci, odnosno milosrdni EU namjesnici iz ambasada? Šta to ima Crna Gora danas, a što nije imala prije 16 godina? Istina, ima svoju zastavu koju kao državnu ne prihvata barem trećina stanovništva, ima i svoju himnu koja nije po volji pomenutoj trećini i ima svoga Dritana, prvog Albanca na mjestu premijera što ne pamti duga istorija Crne Gore! Pa, ni ona duga 1000 godina o kojoj pjevaju svi oni koji su slavili ovih dana!
Uistinu, šta to Crna Gora ima što nije imala prije 16 godina? Da li je slobodnija nego 2006, da li je bogatija, cijenjena više nego ranije kod kuće i u svijetu, da li su njeni žitelji zadovoljniji nego što su bili i da li bi sa više elana stali na njenom braniku? Uistinu, ne znam kako da odgovorim na postavljena pitanja, odnosno sramota me da to uradim. Odgovori su posijani svuda oko nas, vide ih ne samo normalni zreli ljudi u ovoj državi, nego su očigledni i za domaće gliste, crve i guštere!
Povodom 21.maja moj utisak nedjelje je prijem Dritana Abazovića u vili Gorica. Okupio se kod novog albanskog premijera današnji politički i biznis krem crnogorskog društva. Milo, Joković, Danijela, Bokan i Miraš! Ih, koje zvanice, sve krem od krema političke i duhovne elite nezavisne Crne Gore! Milo, čiji puleni i vjerni borci sve češće završavaju u zatvoru, a njegovi najpouzdaniji saborci se svaki dan prozivaju za organizovane i neorganizovane veze sa kriminalom, nazdravio je Dritanu! Kucnuli su se čašama šampanjca i jedan drugom oprostili sve ono loše što su jedan o drugom pričali. Sve je to postalo prošlost, na bitangu je pala prašina, a kriminalac i mafijaš je postao korektni politički partner!
Danijela i veselo društvo iz SNP-a bili su na prijemu kao pokisli. Istina, manje pokisla je bila Danijela! Ona sva zrači nekim NATO optimizmom, novim komunističkim pogledom na svijet po kojem je sve moguće i kada ništa nije moguće i da se ne treba nikada predati, odnosno da za mjesto u vladi treba uraditi sve što treba, pa što košta neka košta! Uistinu Danijela postaje novi vođa novog SNP imidža, daje mu posebnu draž, miris i ukus! Valjda je to na prijemu kod Dritana postalo jasno Vladimiru, Dadu, Vasku i ostalima, pa su na prijemu izgledali kao da su kod pedikira, sa tom razlikom što su prije neko veče krili, a ne pokazivali ruke! I oni vide da se na prstima zalijepilo dosta prljavštine koja uporno neće da se skine!
Bio je simpatičan i Bokan! Nije došao sa bananama, ali nad njim kore od banane vise i kada nema u džepovima banane. Bokan, mister crnogorskog biznisa, upravnik magacina u kojem su pronađene banane presvučene kokainom, izljubio se sa Dritanom i zahvalio mu se što mu je sve oprostio i što novi premijer kao koordinator svih bezbjedonosnih službi ni prstom nije makao da ispita kako je taj kokain dospeo u magacin Bokana! Što ti je Bokan, pravi mađioničar! Kod njega ima ono što nigdje nema, kod njega sve nestaje i ponovo se rađa od danas do sjutra i jedino kod njega vlasnik magacina u kojem je otkriven kokain ne odgovara za kokain! Vjerovatno zbog tih trikova Bokan je onako ljubazan bio prema Dritanu! I on zna da većinu tih trikova ne bi mogao da izvede da nije bilo albanskog premijera!
A kao šlag i glavno posluženje na Dritanom prijemu stigao je Miraš. Raspop, predsjednik jedne policijske NVO imao je šta da saopšti novom premijeru. Upoznao ga je sa novim omotom novog carigradskog tomosa posebno pripremljenim u Makedoniji i Ukrajini i koji samo što nije poslat na adresu nove vlade Crne Gore, odnosno u kabinet novog ministra vanjskih poslova. A kada stigne tomos ima Miraš da pozove Dritana u kabinet ministra vanjskih poslova da otvore pošiljku iz Carigrada i proslave je kako valja – banketom u hotelu „Hilton“!
Uglavnom kod Dritana su bili svi oni koji u normalnim okolnostima tu sigurno ne bi bili! Oni koji su trebalo da tu budu nijesu pozvani ili su sami odlučili da ne budu dio Dritanovih zvanica!
Prošao je dan nezavisnosti. Svojim očima smo se uvjerili da u Crnoj Gori ima svega i svačega, ali i da je u periodu nezavisnosti izgubila nezavisnost. Toliko je postala zavisna da ne znaš šta tu ima da slaviš! Zastavu, grb, da se uzbuđuješ na himnu? Možda, jer od sve nezavisnosti ostalo je možda još samo to. Crnogorska zastava vijori na vjetru, grb je na svom mjestu, a himna jeste da se jedva drži, ali se i dalje pjeva! I to je to. TAČKA!
(Srpska24)