Piše: Predrag Petrović, politički analitičar
Sa zakašnjenjem više od tri godine počelo je hapšenje ,,krupnih riba“ iz vrha bivšeg režima. Panika koja se pojavila u DPS-u poslije hapšenja Lazovića i Katnića je znak da je bivši režim pred kolapsom.
Najnovija hapšenja poklopila su se i sa jednim veoma važnim događajem, a to je odluka Ustavnog suda da ne preispituje ustavnost i zakonitost Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom i izmjene Zakona o slobodi vjeroispovjesti, kojim je stavljena tačka na to pitanje.
Podsjećanja radi moramo se sjetiti 27. maja 2021. godine kada je tadašnji premijer Zdravko Krivokapić, glavni krivac velikog zakašnjenja u demontaži bivšeg režima, odbio da u Beogradskoj patrijašiji potpiše Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom.
Zdravko Krivokapić se tada pravdao da je potpisao Temeljni ugovor da bi mu odmah pri slijetanju na aerodrom Golubovci Milivoje Katnić stavio lisice na ruke.
Tri godine kasnije Ustavni sud je odbio sve primjedbe na ustavnost potpisanog Temeljnog ugovora, čime je izgovor Zdravka Krivokapića potpuno ogoljen.
Sada je svima jasno da ,,stopedeset postotni Crnogorac” Zdravko Krivokapić nije slučajno u noći tridesetog avgusta zabranio skandiranje ,,Milo lopove”, da Mila Đukanovića nije slučajno nazivao uvaženi predsjedniče, i u konačnom on je bio glavni krivac što nije dozvolio da se tadašnja volja naroda prenese i na sastav 42.Vlade i time kruniše velika pobjeda nad bivšim režimom.
Nijesu mu tada odgovarali da uđu u Vladu Andrija Mandić, Milan Knežević i Nebojša Medojević, ali je tokom pregovora o formiranju Vlade sa buketom ruža išao na stan kod Draginje Vuksanović, da nju i Raška Konjevića pozove u Vladu, a za ministarku javne uprave tada je postavio Tamaru Srzentić, jednu od najvećih fanova predsjednice takozvanog Kosova Vjosa Osmani, koju svakodnevno obasipa sa divljenjem na društvenim mrežama.
DPS je padom Zdravka Krivokapića izgubio svog velikog prijatelja, a toga su postali svjesni kada je Dritan Abazović, kao etnički Albanac, samo tri mjeseca poslije stupanja na dužnost potpisao Temeljni ugovor i time primorao DPS da mu izglasa nepovjerenje u Parlamentu.
Tada su u DPS-u shvatili da su se ipak malo ,,preigrali” jer im je Zdravko Krivokapić bio mnogo pouzdaniji saveznik nego Dritan Abazović, kojega su oni dominantno izglasali za premijera 43. Vlade.
Zdravko Krivokapić je ostao vjeran bivšem režimu i do današneg dana, a što je pokazao i prije par noći kada je gostovao na Gradskoj televiziji da bi svojim nastupom pomogao uhapšenom Katniću i Lazoviću.
Sada, kada pješćani sat za DPS curi, oni kao njihov doživotni predsjednik, osvetnički djeluju na političkoj sceni.
Od formiranja 44. Vlade sve oštrice su upućene prema koaliciji ZBCG, a posebno prema predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću.
Prvo su u Parlamentu pokrenuli procedure za njegovu smjenu ali su plenumu doživjeli fijasko prilikom glasanja, a prije par dana u saopštenu njihovog medija centra, braneći intervju njihovog političkog oca, DPS je pokušao da brani Đukanovićev intervju na Anteni M upoređujući ga sa skupštinskim nastupima Andrije Mandića.
Upoređivanje istorijskog govora Andrije Mandića, u kojem je on branio tada žestoko napadnutu Crkvu, sa intervjuom Mila Đukanovića u kojem on brani vrh bivšeg kriminalnog režima, najbolja je slika svega onoga što se dešavalo proteklih tridesetih godina.
Na kraju pravda je ipak zadovoljena, Milo Đukanović svaku noć osluškuje da mu ne dođu nezvani gosti iz Tužilaštva, snovi Zdravko Krivokapić su puni košmara, jer poslije odluke Ustavnog suda svima jasno je da je ne potpisivanjem Temeljnog ugovora u Patrijašriji prevario Patrijarha i vladike.
Nasuprot ova dva ,,uvažena” bivša predsjednika lideri nekadašnjeg DF-a, poslije svega, uzdignute glave, ponosno i časno mogu pogledati svima u oči, i što je najvažnije, čiste savjesti, mirno i bez košmara spavaju, ne plašeći se nepozvanih gostiju.