STRANKE KAO GLJIVE: Velikaši na komade razdrobiše carstvo!
Piše: Ivan Milošević
Duško Marković osniva stranku, Aleksandar Damjanović i Mirko Kovač, takođe, a sličnu namjeru ima i Jakov Milatović. Crna Gora ionako ima viška stranaka, ali političari smatraju da ih treba još. Ko god se neko vrijeme bavi politikom, krene da osniva stranku, da bude glavni, da se sve oko njega vrti, da je alfa i omega, da se jedino on pita i da se bez njega Zemlja ne okreće. Nevjerovatno je da se domaća politička scena umjesto ukrupnjavanja kreće ka usitnjavanju i ukoliko se ovako nastavi svaki bivši ili sadašnji ministar osnovaće stranku!
I najviše me čude ovi navodni eksperti koji su se slučajno, tobože, našli u politici, a danas iz nje ne može da izađu ni milom, niti silom. Mani se ti nauke, od toga se ne živi, ali od politike kaplje sa svih strana. Dobijaju se stanovi, dobre apanaže, širi se politički uticaj, ne skidaju se sa medija i šepure se na sve strane. Ono što kod nas političar za par godina ostvari, posebno materijalno, nekom naučniku bi trebao čitav životni vijek!
A posebno su živopasni nazivi novih stranaka. Duško osniva Evropsku stranku progresa! Čovjek koji je čitav život proveo u UDBI i koji je od špijuna i cinkarenja stvorio karijeru osniva stranku evropskog progresa. Kojeg crnog progresa, pa još i evropskog! Prije bi se reklo da se radi o prikupljanju starih i anagažovanju novih špijuna i ta stranka ima nekakve šanse jedino ukoliko bude progresa u špijuniranju i cinkarenju! Istina, ima tu vazda posla za nove snage, jer barem smo u tom poslu svjetski rekorderi!
Damjanović i Kovač osnivaju pokret koji će zvati “Naprijed Crna Goro”! Imali su priliku da nas povedu naprijed već decenijama, posebno Damjanović, ali i dalje tapkamo u mjestu i ne mičemo se sa početne pozicije. I kako će to njihovo Naprijed, poput italijanske Forze, izgledati običnim građanima koji već decenijama nijesu nikud krenuli od početka, veliko je pitanje! Ipak, kakvi su naši građani, nema sumnje da će jedan dio povjerovati u to Naprijed, pa ma gdje da ono vodi. Pa, čak i ukoliko sve ode unazad, biće onih koji će smatrati da je to zapravo naprijed.
Nesrećni Jakov razmišlja o Pokretu za Crnu Goru! Jakov je najveće srpsko razočarenje nakon Novaka Kilibarde i nadam se da neće biti tih pokreta i pokreta koji će Srbe opet natjerati da glasaju za Jakova. Imao je predsjednik Crne Gore dovoljno vremena da barem jednu jedinu srpsku obavezu ostvari, ali u tom pogledu je potpuno omanuo. Iako su prošla dva mjeseca nije se udostojio ni da mi odgovori na moj zahtjev za prijem i razgovor o rehabilitaciji crnogorskih četnika. Ima Jakov pametnija i unosnija posla, a ionako je dobar komunista, pa ne bi da se tim bavi! A ta obaveza tek je jedna od mnogih koji Srbi traže, ali zalud!
Uglavnom, politika nam je kao prslo sito. Prolazi kroz njega što valja, a posebno se propušta ono što ne valja. Uglavnom, neka nam je sa srećom sa domaćim političkim velikašima koji na komade razdrobiše carstvo. Od njihovih stranaka, kojih je koliko u šumi bukava, više ne vidimo ni gdje smo, ni šta smo, a posebno kuda idemo. Idemo gdje nas vjetar nosi,a gdje je to, ni sami Bog ne zna!
(Srpska24)