Region kontrira Vučićevim miroljubivim porukama: Svojim izjavama podgrijavaju tenzije na Balkanu

Predsjednik Srbije, koji slobodno govori o opasnostima sukoba u Ukrajini, doživio je da se o njemu priča kriomice i upola glasa, a samo najhrabriji se usuđuju da ga javno citiraju, ocjenjuje Nebojša Krstić

U svijetu je danas postalo opasno izgovoriti riječ – mir. Stoga i ne čudi što su upozorenja predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se svijet kreće ka katastrofi, kao i komentari o sukobu u Ukrajini i opasnosti od potencijalnog razbuktavanja rata, izazvala veliku pažnju u javnosti, kako i na Istoku, tako i na Zapadu. Čule su se iz raznih dijelova svijeta ocjene da treba poslušati ono što je predsjednik Srbije rekao. U isto vrijeme i nasuprot tome mediji iz Prištine i Sarajeva sve to dočekuju na nož i ponovo pojačavaju narativ o Srbiji kao agresoru i o prijetnji za mir u regionu. Čak ni to što neki od svijetski poznatih i priznatih pojedinaca citiraju njegove riječi o opasnosti od velikog svjetskog sukoba, ne spriječava dio bošnjačke i albanske javnosti da tvrdi da Vučić namjerava da zapali nove ratne požare u regionu.

Reakcije u međunarodnoj javnosti izazvao je intervju predsjednika Srbije za švajcarski „Veltvohe”, 8. juna, koji je imao milionske preglede. Nezavisni kandidat za predsjednika SAD Robert Kenedi Mlađi podjelio je snimak izjave o krizi u Ukrajini. „Predsjednik Srbije strahuje od rata s Rusijom zbog Ukrajine. Plaši se gubitka miliona života i želi da zna gdje su odrasli u sobi. I ja takođe želim to da znam”, napisao je Kenedi na društvenoj mreži „Iks”. Oglasio se i poznati finsko-njemački tehnološki biznismen Kim Dotkom, koji je takođe podjelio dio intervjua, poručivši da bi trebalo da poslušamo Vučića i njegovu ocjenu stanja u Ukrajini. A nedavno su tri ruske medijske kuće, Tas, RIA Novosti i TV Rusija 24, prenjele Vučićevu izjavu za TV Prva da Zapad ne interesuju ni ukrajinske, ni ruske žrtve.

Za to vrijeme na portalu „Slobodna Bosna” objavljen je tekst pod naslovom „Sprema li Vučić novi haos na Kosovu i Balkanu”, u kome ga, između ostalog, optužuje da je organizovao „takozvani svesrpski sabor kao otvorenu prijetnju Bosni i Hercegovini”. U istom tekstu ustvrdili su da je  „dužnost svakog slobodnomislećeg čovjeka u regionu u kojem niko od nas doista nije ostrvo, regiona u kojem zvono uvijek zvoni za nas da podrži pravednu borbu Kurtija i građana Kosova protiv beogradske wanna be imperije”.

Sa ovakvom retorikom i „zaključcima” nije ni čudo što u istom članku nije ni pomenuto da je nedavno Albin Kurti odbio sastanak s predsjednikom Vučićem u Briselu. Izostavljeni su i neki „detalji”, odnosno potezi Prištine, iz kojih se dao naslutiti ishod te runde dijaloga na najvišem nivou. Riječ je o hapšenju Srba i zabrani direktoru Kancelarije za KiM Petru Petkoviću da posjeti KiM za Vidovdan, iako je najavio posjetu. Zato ne iznenađuje što nije izostala pohvala Kurtijevoj riješenosti da protjera Srbe sa sjevera KiM. „Kurtijeva odlučnost da odbrani sjever Kosova od najvećeg je značaja za stabilnost čitavog regiona. Kada bi Kurti popustio, taj bi dio Kosova postao stalni izvor nestabilnosti na Balkanu: crnji čak i od Republike Srpske”, pokušava da uvjeri čitaoce „Slobodna Bosna”.

Portal „Kliks.ba”, reagujući na Vučićevu izjavu o terorističkom napadu vehabije u Beogradu, objavio je tekst čiji naslov glasi „Ponovo o rezoluciji: Vučić još jednom pokazao zašto mu je Milošević beskrajno vjerovao kao ministru informisanja”. Priliku nije propustio ni predsjednik skupštine tzv. Kosova Glauk Konjufca sa svojom izjavom da institucije u Prištini imaju pouzdane informacije da „grupe u Srbiji vježbaju i pripremaju se za mogući napad na Kosovo”. Zamjenik predsjednika Odbora za bezbjednost i poslanik vladajućeg Samoopredeljenja Enver Dugoli nadovezao se na ove tvrdnje, dodajući da se sve to dešava pred očima međunarodne zajednice koja ne preduzima nikakve mjere, istakavši da „u unutrašnjosti Srbije grupe vježbaju na poligonima Žandarmerije”.

Predsjednik Centra za mir i toleranciju Zoran Anđelković podsjeća na to da je ministar unutrašnjih poslova tzv. Kosova Dželjalj Svečlja prijetio da će uhapsiti predsjednika Srbije. „Da je to rekao neki naš funkcioner, diglo bi se pola Evropske unije da kažu da izazivamo sukobe i prijetimo. A kada to izjave neki koji imaju zaštitnike iza sebe, onda to prođe kao da ništa nije rečeno”, ocjenjuje Anđelković za „Politiku”. Dodaje da je predsjednik do sada bar hiljadu puta rekao koliko je Srbiji važan mir i koliko će učiniti da ga po bilo koju cenu sačuva. „Državnom rukovodstvu, na čelu s predsednikom Vučićem, prioritet je ekonomski razvoj, a toga nema u sukobima i ratovima”, kaže Anđelković i ocenjuje da bi očito možda nekome sa strane, ali i Albancima i Bošnjacima, odgovarali sukobi, jer su oni samo u sukobima profitirali.

Marketinški stručnjak Nebojša Krstić ocenjuje za „Politiku” da su se nekada svi podsmevali ljudima koji se zalažu za mir u svetu, pogrdno ih nazivajući „kandidatkinjama za mis” i navodi da se danas sve toliko izokrenulo da je zalaganje za mir praktično postalo vrhunski politički nekorektan i opasan angažman. „Predsednik Vučić, koji nije prihvatio ovo novokomponovano pravilo (bolje reći – novu ’evropsku vrednost’) i koji slobodno govori o opasnostima rasplamsavanja sukoba u Ukrajini, doživeo je da se o njemu govori kriomice i upola glasa, a samo najhrabriji se usuđuju da ga javno citiraju”, kaže Krstić. Ovaj fenomen, navodi, dosta govori o Vučiću, ali još više o borcima za demokratiju, slobodu i ljudska prava koji su preko noći zabranili da se pominje pojam mir.

„Što se tiče ovdašnjih medija, oni pokušavaju svakodnevno da ubjede javnost u sve suprotno od onog što Vučić politički predstavlja i što je čitaocima i gledaocima vidljivo golim okom. Kao što nisu novine sve ono što se na novinskom kiosku prodaje, tako ni sve ono što za sebe tvrdi da je medij, s medijima nema nikakve veze. Naime, u Beogradu, Prištini, Podgorici, Sarajevu i Zagrebu postoje organizacije koje liče na medije, ali koje suštinski nisu mediji, već propagandne agencije srbošovinističkog i antivučićevskog tipa. Sve što one objave, svi sagovornici koje imaju, sve što emituju, ima samo jednu svrhu – da se oblati Srbija, a njen predsednik kriminalizuje i satanizuje na svaki mogući način”, poručuje Krstić.

Upozorava da se „ne biraju sredstva: lažne vijesti, spinovi, histerija, psihički upadljivi sagovornici, oni koji antivučićizmom peru svoje prljave biografije; pa onda zloupotreba svake tragedije, svake nesreće ili prirodne nepogode, sve se stavlja u funkciju destrukcije države i društva”. „Kolumnisti aktivno koriste govor mržnje, sagovornici ili promovišu nasilje, ili rade ono što se u Krivičnom zakoniku zove ’širenje rasne, verske i nacionalne netrpeljivosti’”, ističe Krstić. Dodaje da ukoliko neko reaguje na njihovo verbalno nasilje, javiće se bar dve ambasade da objasne kako je to što verbalne siledžije i antisrpski šovinisti rade „njihovo mišljenje na koje imaju pravo”. On kaže da zaboravljaju da dodaju da to pravo imaju samo u Srbiji jer bi u njihovim zemljama promoteri govora mržnje bili brzo uklonjeni iz javnog etra.

Komentarišući pisanje medija iz Prištine i izjave poslanika Samoopredeljenja i predsjednika skupštine tzv. Kosova, Anđelković ocjenjuje da dok nas optužuju da pripremamo teroriste, vehabije napadaju izraelsku ambasadu u Beogradu. „Najveći broj vehabija i onih koji su učestvovali na sirijskom frontu jeste s KiM. To je opštepoznato, u Evropi i po broju stanovnika, procentualno, najveći broj je bio s KiM i to su činjenice. Ne prijetimo ratom, nego oni prijete sukobima i ratovima. To je retorika koja im je donosila do sada poene”, navodi i podsjeća na priču da su „Srbi mali Rusi”, a „predsjednik Srbije mali Putin” i navodi i to traje već dvije i po godine. „Srbiji je potreban mir, samo hoćemo sa svima da sarađujemo. Kako smo to mi za rat, a oni su protiv inicijative ’Otvoreni Balkan’? Ostali (Crna Gora, BiH i tzv. Kosovo) neće da budu dio ’Otvorenog Balkana’. Prema tome, sve što preduzmemo i sve što kažemo, što je u korist ekonomskog razvoja, normalnog života ljudi na zapadnom Balkanu, oni nastoje da okrenu stvari, da izvrše inverziju i da pričaju nebulozne priče”, ističe predsjednik Centra za mir i toleranciju.

A kako kaže Krstić, u tom kontekstu, aktuelna je najnovija laž koja se valja preko Kurtijevih medija u Prištini pa do Kurtijevih medija u Beogradu i dalje na Zapad, o tome kako Srbija samo što nije napala Kosovo. „Tu su, naravno, i sarajevski političari koji terciraju svojim ’saznanjima’ o tome da će Srbija da izvrši agresiju na BiH. Ovaj maloumni narativ potkrepljen ogromnim brojem ponavljanja po gebelsovskom receptu postaje dio medijske slike o Vučiću i Srbiji, a takvo cementiranje obmane koja se vrši sistematski, hronično i maliciozno od strane nevidljivih centara moći, koji uporno žele da destabilizuju Balkan, može se suprotstaviti samo neprekidnim demantovanjem paramedijskih laži, što je prilično jalov posao. Kako se na efikasniji način može boriti protiv profesionalnih falsifikatora stvarnosti i ljudi koji ne žale napore da proizvedu sukobe na Balkanu? Kako se medijski prostor može urediti tako da mediji opet budu mediji, a ne oružje za vođenje rata drugim sredstvima? O tome bi morao da razmisli svako ko iskreno želi mir”, zaključuje on.