Crna Gora, odnosno crnogorsko društvo je još uvijek duboko podijeljeno, a velikim dijelom zbog nerasvijetljenih zločina iz bliže i dalje prošlosti. Stoga se elektronskom peticijom traži od Skuštine da stavi na dnevni red predlog i usvoji Zakon o otvaranju dosijea i dokumenata civilnih i vojnih obavještajnih službi Crne Gore, jer je Crna Gora je jedna od rijetkih bivših komunističkih država u Evropi koja nije u potpunosti pristupila procesu cjelovitog otvaranja dosijea i dokumenata civilnih i vojnih obavještajnih službi.
Obavještajna i kontraobavještajna služba „Odjeljenje za zaštitu naroda“ (OZNA) u komunističkoj Jugoslaviji formirana je 1944. godine, dok Drugi svjetski rat još nije bio završen.
OZNA je 1946. godine reorganizovana i podijeljena na civilno i vojno krilo. Civilna obavještajna služba nazvana je Uprava državne bezbjednosti (UDBA), dok je vojno obavještajna služba nazvana Kontraobavještajna služba (KOS).
Nakon raspada Jugoslavije u građanskom ratu, novonastale države formirale su svoje civilne i vojne bezbjednosne službe.
Novonastale civilne i vojne bezbjedonosne službe koji su pravni sljedbenici nekadašnje OZNE-UDBE i KOS-a preuzeli su službenike, arhivu, opremu, sredstva i predmete ali i metode rada službe čiji su bili sukcesori.
Civilna kontrola nad službama bezbjednosti u Crnoj Gori nikada nije do kraja sprovedena i neovlašćeni tajni nadzor predstavlja osnov za dalje zloupotrebe u radu civilnih i vojnih obavještajnih službi (podvale targetiranim ljudima, kompromitovanja u sredinama u kojima žive i rade, pa i u javnosti, pritisci na njihove porodice, montiranje sudskih procesa, pa sve do fizičkog obračuna sa njima).
Ovakvo funkcionisanje bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, svojstveno je autoritarnim režimima, pa međunarodni partneri Crne Gore su to uočili kao nepremostivu prepreku za njenu integraciju u Evropsku uniju (EU).
Tajne službe, pored svojih zakonskih nadležnosti, još od 1945. godine su zloupotrebljavale svoju moć koju su crpile iz servilnosti partijskim interesima i nedodirljivosti koju su im ovi interesi obezbjeđivali. Posljedica takve prakse njihovog rada su i dalje velike i duboke podjele u crnogorskom društvu.
Lična sloboda građana Crne Gore, njihovo elementarno ljudsko pravo zagarantovano Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima Generalne skupštine UN, snažno je ugrožena takvim njihovim nezakonitim radom. Zaštitu crnogorskih građana od institucionalnog nasilja, i samim tim Crnu Goru svrstati u civilizovane države, moguće je samo razumnom lustracijom njihovog rada kroz otvaranje dosijea i dokumentacije.
Predmet ovog zakona je otvaranje po njemačkom modelu svih dosijea i dokumentacije koje su sve civilne i vojne službe bezbjednosti koje su djelovale na teritoriji Crne Gore sačinile i vodile o građanima, grupama građana i svim drugim pravnim oblicima organizovanja počev od 13. maja 1944. godine do dana stupanja na snagu ovog zakona i na način kako je to već uređeno njemačkim Zakonom o dokumentima službe državne bezbjednosti bivše Njemačke Demokratske Republike.
Zakonsko uređivanje predložene materije, trebalo bi da bude cjelovito, tako da obuhvata zakonom utvrđenu proceduru otvaranja svih dosijea i dokumentacije koje su vodile sve civilne i vojne službe bezbjednosti.
Predloženi zakon zahtijevao bi i kompetentno i cjelovito sagledavanje svih zakonskih rješenja u pogledu kompatibilnosti sa važećim zakonskim i podzakonskim aktima, kojim je regulisana oblast djelovanja civilnih i vojnih obavještajnih službi i tajnosti podataka.
Njemačka je prva evropska država koja je uredila pitanje otvaranja tajnih dosijea zloglasne službe Štazi koja je djelovala na teritoriji Istočne Njemačke u periodu od 1945. do 1990. godine. Njemačka je uspostavila maksimalistička rješenja u pristupu ukupnoj problematici i sprovodila ih je uspješno, kako u smislu ostvarivanja lustracije, tako i u smislu ostvarivanja narušenih individualnih prava, a što se po tom modelu želi i postići ovim zakonom.
Otvaranje dosijea je i sredstvo za sprječavanje manipulisanja dosijeima. Zakonitost je: ako se dosijei ne otvore, zloupotrebljava ih svaka vlast kojoj su dostupni.
Uređeno otvaranje dosijea je najbolji naćin za sprječavanje njihove neregulisane upotrebe. Dostupnost dosijea onome na koga se odnosi nekada je i jedini način da se on odbrani od optužbi (pa i one o tome da je sarađivao sa političkom policijom na uštrb tuđih ljudskih prava) i da zaštiti svoja prava od povrede. Otvaranjem dosijea se sprječava, dakle, da nekadašnji instrumenti povrede prava to ponovo postanu, samo na drugi način.
Parlamentarna skupština Savjeta Evrope “pozdravlja stavljanje dosijea tajnih službi na uvid javnosti u nekim bivšim komunističkim totalitarnim zemljama. Ona poziva sve dotične zemlje da zainteresovanim licima, na njihov zahtjev, omoguće uvid u dosijee koji su o njima vodile nekadašnje tajne službe.
Otvaranje dosijea i dokumentacije tajnih službi jedan je od prvih koraka u pravnom savladavanju autoritarne prošlosti, čiji je prvenstveni cilj da se žrtvama prethodne autoritarne vlasti i drugim građanima omogući uvid u ta akta i u imena i prezimena lica koja su takva akta o njima sačinjavala, a kako bi potpunije razumjeli sopstvene sudbine i mehanizme autoritarne vladavine.
Pored toga, ovakvim način treba da se omogući: lustraciju aktera i beneficijara prethodnog autoritarnog režima, rehabilitaciju žrtava, kao i naučno i drugo izučavanje autoritarne prošlosti. Time bi otvaranje tajnih službi prema građanima značilo zatvaranje dosijea protiv građana.
Otvaranje dosijea je, dakle, potrebno zarad suočavanja sa prošlošću i sistemima vrijednosti u okviru kojih su građani živjeli u vrijeme nedemokratskog režima. Iskustva postkomunističkih zemalja ukazuju da je otvaranje dosijea moćan mehanizam suočavanja sa nasljeđem autoritarne prošlosti i put ka uspostavljanju pravne države i pravde u tranzicionim demokratijama.
Pitanje otvaranja dosijea i dokumentacije je posebno bitno iz razloga što su oni često jedine zvanične verzije dokumenata o mračnoj i surovoj komunističkoj i tranzicionoj prošlosti. Uprkos činjenici da ih je bilo moguće falsifikovati, kao uostalom i sve druge službene dokumente, ovi dosijei i dokumentacija mogu značajno da doprinesu suočavanju s prošlošću. Zato dosijei i dokumentacija treba da budu dostupni ne samo građanima na koje se odnose i njihovim nasljednicima, nego u određenom obliku treba da budu dostupni i za naučna i stručna istraživanja, za obrazovne svrhe i za i svrhe informisanja javnosti.
Država Crna Gora, naime, žrtvama duguje otvaranje dosijea i dokumentacije. Namirenje toga duga je temeljni princip, a nije taj princip broj dosijea i dokumentacije. Građaninu se otvara pristup dosijeima i dokumentacije kako bi mogao sagledati uticaj službe državne bezbjednosti na njegov život, na njegovu ličnu sudbinu. Svako kime se bavila politička policija ima pravo na potpuno sagledavanje posljedica tog bavljenja po njegov život. Riječ je o pravu da se spozna i razumije sopstvena prošlost u koju se država umiješala kao sudbina.