Intervju ražalovanog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića u žiži je javnosti od kada je emitovan, a u tom intervjuu Đukanović se dotakao brojnih tema, naravno od učestale priče o velikosrpskom hegemonizmu, ruskom imperijalizmu, međutim, po prvi put je kritikovao i Zapad.
Vrhovnom državnom tužilaštvu je pak najinteresantniji bio dio gdje Đukanović govori o krvnoj osveti, prikriveno prijeteći tužiocima u Crnoj Gori da se „ne primiču baš toliko“. Brojni analitičari su kazali da je ova Đukanovićeva izjava znak kriminalcima da je on još uvijek prisutan i itekako aktuelan, ali i kako smo prethodno naveli, poruka svojim biračima, a potencijalno i kriminalnom miljeu.
Ipak, interesantan je i tajming ovog intervjua, naročito imavši u vidu da je prije par sedmica uhapšen bivši Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić i bivši pomoćnik direktora policije za borbu protiv organizovanog kriminala, Zoran Lazović. Katnić je nakon hapšenja stupio u štrajk glađu sa zahtjevom da se brani sa slobode dok se ništa ne čuje od strane Zorana Lazovića.
S tim u vezi, simptomatično je da je pokrenuta peticija za Katnićevo oslobađanje, dok za Lazovića takav vid peticije nije pokrenut. Znajući da je Lazović navodno bio jedan od najlojalnijih kadrova Mila, takva peticija za njega nije potrebna jer mu se vjeruje, znajući da neće nikad, takoreći, „propjevati“.
Isto, očito, nije slučaj sa bivšim Glavnim specijalnim tužiocem. Naime, čitava „fama“ se pokrenula oko njegovog hapšenja a što je propraćeno i sa protestima desetak građana ispred SDT-a na kojima su se čak i čule melodije najljepšeg srpskog melosa u vidu četničke pjesme „Morem plovi jedna mala barka“. Ukoliko se posmatra čitava situacija iz takvog rezona, onda je jasno zašto dolazi i Đukanovićev intervju.
Upravo kako je i rekao bivši predsjednik DPS-a, predsjednik i premijer države, kazao je da je svemu naredan i da ako žele da se obračunaju sa njim – neka izvole. Međutim, nije Đukanovića toliko strah lisica i eventualnog kratkog boravka u Istražnom zatvoru, već strah leži u tome da neko ne „propjeva“. Ono što drugi znaju o Đukanovićevim poslovima bi eventualno moglo „potkačiti“ i neke njegove inostrane partnere koji su sarađivali sa bivšim šefom države što bi značilo i krah čitave te organizacije, što Đukanović svakako ne bi volio.