O čijem trošku je putovao: Da li je put đeda Mila i unuka Mila kao na krštenje kod carigradskog patrijarha bio o trošku građana?

Nakon jučerašnjih informacija da je predsjednik države Milo Đukanović krstio svog unuka u Carigradskoj patrijaršiji ne može a da se ne nametne pitanje o čijem trošku je nasljednik Mila, unuk Milo putovao na svoje krštenje. Da li smo mi građani ti koji su nasledniku Blaža Đukanovića omogućili krštenje u pravoslavnoj patrijaršiji, iako je njegov djed izopšten iz pravoslavlja.

Predsjednik lično, ili bar iz njegovog kabineta su u obavezi da saopšte da li je u vrijeme globalne ekonomske krize on otputovao u Fanar kako bi razgovarao sa vaseljenskim patrijarhom Vartolomejem i krstio svog unuka o trošku građana koji jedva sastavljaju kraj sa krajem. Od predsjednika se takođe očekuje i da građanima saopšti ko je sve bio dio delegacije koja je otputovala u Carigradsku patrijaršiju.

Umjesto da, kada je već odlučio da se vrati na stazu pravoslavlja, đed Milo krsti unuka Mila u, recimo, manastiru Ostrog ili u Cetinjskom manastiru. Naravno morao bi prvo da đed Milo da traži oproštaj i pokajanje za svoje grehove kao i činjenicu da je Zakonom o slobodi vjeroispovjesti koji je izglasao njegov DPS pokušao da napadne crkvu. Interesantno je svakako što đed Milo ipak odlučuje da krsti unuka Mila a ne sebe. Krštenjem i Miropomazanjem svakako se zaboravlja na prethodni život i, po troparu, u Hrista se oblači. Možda je i to razlog što đed Milo ipak nije htio da on bude taj koji je kršten…

Vrativši se na temu, građane, pogotovo one koji jedva sastavljaju kraj sa krajem zbog enormnih cijena za osnovne potrepštine za život, sa pravom pitaju – kako to da je unuk  Milo putovao u Tursku i da li su oni zapravo zaslužni što se makar najmlađi Đukanović, kad već đed i otac nisu uspjeli, vraća istinskim vrijednostima. Kad već njih dvojica nisu umjeli nadajmo se da će makar unuk Milo umjeti da poštuje istorijske i vjekovne vrijednosti.

Ukoliko će ovaj odlazak u Tursku pomoći da se Đukanovići vrate korjenitoj istoriji, sigurni smo da građanima ne smeta ukoliko su oni sami finansijeri putovanja unuka Mila u Vaseljensku patrijaršiju. Ali nismo sigurni da su ipak srećni zbog plaćanja punog paketa za članove delegacije za koju smo sigurni da nije mala.

Očekuje se od predsjednika, koji je reklo bi se shvatio, ili tek počinje da shvata, da mu se povratak srpstvu najviše isplati, da javnosti saopšti koliko ljudi je činilo delegaciju koja je bila dio posjete Carigradskoj patrijaršiji i koliki su bili izdaci te posjete. I naravno, da li je to bilo o trošku države, tačnije građana Crne Gore, ili je pak bilo u privatnoj režiji jer, za predsjednika koji živi od samo predsjedničke plate, kako je iz više navrata navodio, veliki je izdatak plaćanje puta za sebe, cijelu jednu delegaciju i unuka, koji je vjerovatno išao sa svojim roditeljima i bakom na sopstveno krštenje.

Takođe ne može a da se ne nametne pitanje da li je predsjednik za svoje putovanje i krštenje malog Mila dobio blagoslov od „mitropolita“ DPS crkve „svijetlog“ oca Miraša Dedeića, raspopa koji je raščinjen upravo od Vaseljenskog patrijarha koji je krstio unuka „oca crnogorske nacije“. Ili je možda o trošku građana i raskolnik Dedeić putovao u Tursku kako bi „naučio“ nešto novo što bi primjenjivao za svoje „sektaške rituale“ u NVO CPC.

Mnogo je pitanja, a odgovora nigdje. Zato od predsjednika Crne Gore, „oca crnogorske nacije“ očekujemo da crnogorskoj javnost, ponajviše pobornicima njegovog lika i djela, da odgovore na postavljena pitanje. Sem odgovora o finansiranju putovanja, od predsjednika bi voljeli da čujemo da li je začarani krug došao u početnu poziciju gdje je od pripejd srbina, do dvestoprocentnog crnogorca, „vladar“ Crne Gore ponovo došao u početnu poziciju i postao ono što je najviše mrzio, Srbin.