Lavež u pustinji

Piše: Želidrag Nikčević

Prilično dobro poznajem Marka Kovačevića, a znam, nažalost, i ove što za njim laju povazdan.

I znate li šta je tu meni najzanimljivije, da ne kažem baš najkomičnije?

Marko je čovjek izrazito miroljubiv, uravnotežen, spokojan, po karakteru nesklon bilo kakvoj vrsti provokacija.

U političkoj djelatnosti, on se prosto trudi da govori istinu, oslanjajući se na istoriju svog naroda.

I baš ta njegova staložena privrženost istoriji, ta svijest da nismo pali s neba, nego smo potomci časnih predaka, sa odgovarajućim pravima i obavezama – baš to je za histerične montenegrinske komitetlije nepodnošljivo.

Jer, za njih je sva predđukanovićevska istorija – pustinja.

Srećom, Markov karavan toliko brzo prolazi da psi jedva stižu da zalaju.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)