Istoričar Aleksandar Stamatović za BORBU: Vidovdan je danas direktna antiteza Novom svjetskom poretku koji propada; Crna Gora je nastala na kosovskom kultu!

Istoričar Aleksandar Stamatović u intervju BORBI govorio je o značaju Vidovdana za srpski narod.

Prema njegovom mišljenju, Vidovdan danas predstavlja direktnu antitezu Novom svjetskom poretku koji propada. Sa njegovom propašću, smatra Stamatović, Srbi će se vratiti na naše Kosovo i Metohiju i taj čin će predstavljati početak novog ujedinjavanja srpskog naroda.

Srpski narod je istinski jedini državotvorni narod na Balkanu, a evropska kultura balkanskih prostora prekinuta je upravo Kosovskim bojem, ističe Stamatović.

On dodaje da je Crna Gora nastala na kosovskom kultu, kultu osvete poraza iz 1389. godine na Gazimestanu.

Danas je Vidovdan.Poseban praznik u istoriji i tradiciji srpskog naroda. Međutim, on je danas od mnogih osporavan, pa i u Crnoj Gori. Zašto se to radi?

Razmatranje Vidovdana i kosovskog boja, i njihovog značenja i poruke u srpskom narodu kroz vjekove, pa i danas može se posmatrati sa više aspekata. Ja sam prije i poslije svega istoričar, i mene interesuje istorijska reperkusija jednog događaja i procesa na pamćenje jednog naroda, u ovom slučaju srpskog. Savremena istoriografija podrazumijeva multidisciplinarni pristup, u sublimaciji sa raznim naukama.

Za početak, koji je to po Vama prvi aspekt razmatranja?

Nemam pretenziju da se bavim etičkim, filosofskim i književnim domenom značenja i poimanja kosovskog kulta, mada ću to učiniti onoliko koliko je to potrebno za korelaciju i poruku istorije za konkretikum jednog naroda. Srpski narod je istinski jedini državotvorni narod na Balkanu. Njegova državotvorna nit, i u širem kontekstu evropska kultura balkanskih prostora prekinuta je upravo kosovskim bojem, iako je sa osmanskim osvajanjima bilo i prije i poslije njega manjih ili većih bitaka. Ovim bojem, bar u simboličkom smislu prekinuta je evropejska nit Balkana.Balkan je istrgnut iz Evrope za nekoliko vjekova, i postao je dio jednog neevropskog civilizacijskog koda. U balkanskim ratovima osmanski okupator je otjeran sa balkanskih i srpskih prostora, ali je ostao njegov relikt u vidu islamiziranog stanovništva. Sa rušenjem Berlinskog zida dolazi do uspostavljanja tzv. Novog svjetskog poretka u režiji SAD, i 1999. godine Srbija gubi Kosovo. Taj gubitak je povezan sa procesom albanizacije Kosova u nekoliko prethodnih decenija. Albanci se na Kosovu pojavljuju kao posljedica osmanske i islamske okupacije. Dakle, Vidovdan je u današnjici direktna antiteza Novom svjetskom poretku. Kosovo je oteto Srbima na nasilan način 1999.godine, baš kao i 1389.godine. Kosovo u vlasništvu Albanaca je direktna posljedica Novog svjetskog poretka. Kako Vidovdan kao simbol otpora i trajanja Srba na Kosovu smeta Albancima, tako smeta i Novom svjetskom poretku.

Šta je onda poruka Vidovdana u kontekstu ovog razmatranja koje ste iskazali?

Poruka je jasna. Sve se svodi na kratku relaciju bez mnogo demagogije. Da…mi Srbi poraženi na Kosovu 1389. godine. Oteli su nam ga Turci, ali su to platili glavom svog sultana. Trpjeli smo, jačali i opet se istorijski uspravili, i vratili Kosovo 1912.godine. Došli smo opet na svoje i po svoje! Da….komunisti su učinili da nam se otme Kosovo, da se raseli i rasrbi. I opet smo se uzdigli 1989.godine upravo na tom Kosovu na Gazimestanu. Bilo nas je tamo milion. Opet smo uspostavili našu vlast tamo. Da….NATO nam ga je opet oteo 1999. godine, ali nije imao hrabrosti da uđe svojom čizmom tamo u borbi. Ima nas još uvijek tamo. Opet snažimo svoju naciju kao pred Prvi balkanski rat. Rusija jača. Pospremiće Ukrajinu i njena sjena krenuće i na Balkan. Novi svjetski poredak propada. Sa njegovom propašću opet ćemo se vratiti na naše Kosovo. Pod sloganom „Osveta Kosova“ 1912. godine krenulo je ujedinjenje Srba. Krenuće opet i uskoro opet sa Kosovom.

Ne može se izbjeći činjenica da se i u samoj Crnoj Gori za koju se tvrdi da je nastala na kosovskom kultu osporava taj kult.Kako Vi to komentarišete?

Proces denacionalizacije srpskog naroda u Crnoj Gori traje od 1945. godine. On zalet dobija u novim društveno-političkim i globalnim okolnostima od 1990. godine, sa rađanjem i razmahom dukljansko-montenegrinske ideologije. To je širok aspekt negiranja i potiranja svega srpskog u Crnoj Gori. Velika, rekao bih „poslastica“ nosilaca tog projekta je i negiranje samog kosovskog boja kao istorijskog događaja, iznošenja kontradiktornosti o njemu samom i njegovim akterima, ismijavanja istorijske naracije njegovog trajanja kroz vjekove. Tzv.masmedijska istorija, naročito eskalira sa zamahom kompjuterizacije. Čitava galerija potpuno nestručnih osoba rekao bih „siluje“ istoriju preko raznih društvenih profila, stranica, sajtova itd. Sve je to novi vid pokušaja efikasnijeg i lakšeg krivotvorenja istorije. Scenarijo jeste perfidan, ali i lako tumačiv. Da…baš tu, u Crnoj Gori nastaloj na kosovskom kultu, kultu osvete poraza, kultu nekad i kad dođe vakat, obnove epski rečeno „vaskolikog Srpstva“, a u stvari istorijski i pragmatično ponovnog sjedinjavanja srpskog naroda u jednu državu, treba lansirati antitezu, negaciju tog kulta, i njegove pragmatičke realizacije. Ako se to radi iz Sarajeva, Zagreba, Tirane itd.onda to nema svrhu.

 

Da li Vi još negdje vidite ispoljavajuću formu ovog crnogorskog sindroma?

Da, svakako! Upravo u samoj Srbiji. I tu treba stvoriti antitezu. U etičkom i epskom smislu ismijati i omalovažiti konkretnu istorijsku i državotvornu akciju obnavljanja života svih Srba u jednoj državi. Kako imate tzv.dukljansko-montenegrinski autošovinizam u Crnoj Gori, imate ga u posebnom obliku i u Srbiji. Postoji jedan čitav pravac autošovinizma u Srbiji političko-državni, kulturološki, istoriografski itd. On je začet već početkom 90-godina XX vijeka u Srbiji parolom:“Nećemo nebesku, nego ovozemaljsku Srbiju“. Srbi su krivi za gubitak Kosova. Oni su tamo decenijama tlačili Albance. Sami su i od svoje volje Albancima prodavali imanja. Milošević je manijak koji se drznuo da stanje stvari dovede u pređašnji poredak, baš kao i Putin sada. Srbi su činili zločine na Kosovu, a onda je NATO intervenisao u ime međunarodnog poretka i pravde. Nedam da moje „dete“ gine za Kosovo, to je njihovo. Ista ta objašnjenja imate sada i u Crnoj Gori. Ne pada mi na pamet da šaljem moje dijete iz Nikšića ili Berana da gine da Ulcinj i Tuzi ostanu u Crnoj Gori. To je njihovo.

 

Vratimo se na Crnu Goru.Koje su to ispoljavajuće forme negiranja kosovskog kulta, a šta je njihov širi kontekst u globalno-političkom smislu?

Prostor dat za ovaj intervju je suviše kratak, a iznošenje kontraargumenata isto tako. Uglavnom te su teze: sultan Murat je greškom poginuo na Kosovu, čitava plejada kosovskih aktera su izmišljene ličnosti, Srbi su poslije toga dobrovoljno postali osmanski vazali i lijepo im je bilo u tom položaju, kosovski kult u Crnu Goru unio je Sima Milutinović-Sarajlija koji ga je nametnuo neznavenom Njegošu i indoktrinisao ga njime. Poslije su taj proces zaokružili sa Danilom i Nikolom Milorad Medaković i Nićifor Dučić. Knjaz Nikola piše i pjeva „Onamo, namo“ iz pragmatičnih pobuda proširenja svoje države. Neznaveni Njegoš ne osmišljava medalju kralja Bodina za junaštvo nego Obilića medalju. Nikola „Onamo, namo“ ne završava da želi jednom da dođe do Prizrena gdje Srbin više neće biti rob iz nacionalnih pobuda, nego jer hoće da proširi svoju državu, jer nema šta u životu da radi nego da osvaja tuđe. Konačno, u širem kontekstu današnjice. Da…mi treba da smo članica NATO. Da….Rusija i Putin su drski agresori i osvajači tuđih teritorija. Da…priznanje Kosova je opravdani i demokratski čin Crne Gore. Naša braća i strateški partneri su u Sarajevu, Zagrebu i Tirani, a ne u Beogradu, Banja Luci i na Palama.