EU i dalje daleko za Crnu Goru: Otvoreni Balkan slamka spasa
Nakon jučerašnjeg samita u Briselu, postalo je više nego jasno da je put Crne Gore ka članstvu u EU vrlo daleko, kao i da je put vrlo trnovit, sa puno zahtjeva i beskrajnih kompromisa koji se čine nemogućim. Problem članstva u EU nije samo vezan za Crnu Goru, već i za cijeli Zapadni Balkan, koji nikako da zadovolji apetite i beskrajne ucjene „velikih“ prijatelja iz Londona, Berlina i Pariza.
Jučerašnje poruke nezainteresovanosti za Zapadni Balkan još jedan je pokazatelj da je sudbina regiona samo i isključivo u rukama samih država, koje su u obavezi da kroz zajedničko djelovanje prevaziđu sve nevolje.
EU je još jednom pokazala da se trud, rad i zalaganja kako bi se prihvatile sve evropske vrijednosti i uspostavili mehanizmi funkcionisanja, ne isplate, već je čini se, po primjeru Ukrajine, rat najbrže sredstvo ka evropskim integracijama.
Dakle, Crna Gora može zaboraviti utopijsku rečenicu „lider u pregovorima za članstvo u EU“, jer je članstvo ipak vrlo daleko, a postavlja se pitanje da li će ga uopšte i biti, imajući u vidu da usklađivanje svih elemenata sa standardiam EU ipak nije presudan korak ka članstvu.
Imajući u vidu pasivnost EU prema Crnoj Gori i Zapadnom Blakanu od kako je počeo rat u Ukrajini, ostao je jedino Otvoreni Balkan kao slamka spasa za Crnu Goru i države regiona, kako u ekonomskom tako i u svakom drugom smislu.
Uprkos velikom otporu na koji je naišla inicijativa Otvoreni Balkan, vrijeme je da svi oni koji se zdušno protive ovom projektu, priznaju da je upravo ovaj projekat najbolje trenutno rešenje za Crnu Goru i odskočna daska ka eventualnim evropskim integracijama.
Zajedništvo regiona je apsolutno neophodno kako bi se uspostavio način funkcionisanja kojim bi se u Crnoj Gori, ali i ostalim zemljama primijenila evropska četiri stuba slobode: Protok robe, ljudi, usluga i kapitala, što bi krhkoj ekonomiji Crne Gore dalo „injekciju“ i prostora da prodiše, ali i otvori noce fabrike i nova radna mjesta, u prevodu, da učini suprotno od svega što su Đukanović i DPS radili ovoj državi 30. godina.
Decenijama se vode rasprave je li Srbija pogriješila što je ušla u Jugoslaviju, a sad se bez razmišljanja, na insistiranje Šešeljevog učenika, ulazi u stvaranje zajedničke države sa Albanijom?!
Otvaranje fabrika nije put u bolju budućnost, danas se fabrike otvaraju samo u sirotinjskim dijelovima svijeta i plate u fabrikama su mizerne. Pogledajte šta se dešava u Fijatovoj fabrici u Kragujevcu, a da ne pominjem kako izgleda rad i plate u kineskim fabrikama i rudnicima u Srbiji – ljepše je čistiti ulice nego tu raditi. Rumunija je uspjela da znatno razvije fabričke kapacitete, ali je li iko ikada vidio rumunskog turistu koji je došao kod nas na odmor?