Da li je važnija implementacija programa „Evropa sad 2“ ili rješavanje stambenog pitanja građana?

Prosječna cijena kvadrata u novogradnji u Crnoj Gori već dugi niz godina nastavlja da raste, a od 2020. do 2023. cijene su porasle 60%. U Podgorici je prošle godine bilo potrebno izdvojiti oko 64% više novca za kvadrat novogradnje nego u 2020. godini.

Prema podacima Monstat-a prosječna cijena kvadrata na nivou cijele države u 2020. godini je bila 951 evro, dok je prosječna u Podgorici iznosila 966 evra.

Samo tri godine kasnije, prosječna cijena kvadratnog metra stana u novogradnji u Crnoj Gori iznosila je  1532 evra, a u Podgorici 1585 evra.

U primorskom regionu 1 577 evra, u središnjem regionu 696 evra, dok je u sjevernom regionu iznosila 1220 evra.

Prosječna cijena kvadratnog metra stana u novogradnji u značajnoj mjeri zavisi od učešća stanova koji pripadaju kategoriji solidarne stambene izgradnje. Ukoliko je učešće ovih stanova veće, prosječna cijena stana u novogradnji će biti značajno niža, odnosno ukoliko je učešće manje, prosječna cijena će biti veća.

Cijene su nastavile da rastu tokom 2023., pa je prosječna cijena stana na kraju prethodne godine u Podgorici dosegla čak 1862 evra, a na nivou cijele države 1532 evra.

Rastu cijena su doprinijele, prvo pandemija, pa kasnije i priliv stranih državljana (iz Rusije i Ukrajine), nakon početka rusko-ukrajinskog sukoba. Na sve to se nadovezala i inflacija, kao i nezajažljivost investitora. Sve to je pogurao i program „Evropa sad 1“. Da li će cijene stanova nastaviti da rastu kada/ako se implementira program „Evropa sad 2“, ostaje nam da sačekamo i vidimo.

Jedno je sigurno, crnogorski građani (koji pošteno žive) još dugo neće biti u mogućnosti da riješe svoje stambeno pitanje na povoljan način.

Vlada bi trebalo prvo da razmisli o implementiranju održivog programa koji bi građanima omogućio lakše rješavanje stambenog pitanja, a program „Evropa sad 2“ može da sačeka.

Implementacija famoznog ili pak fantomskog programa bi vjerovatno rezultirala i novim rastom cijena, kako nekretnina, tako i svega ostalog.

Trenutna 44. Vlada i oni koji su podržali njeno formiranje treba ozbiljno da se uhvate u koštac sa problemom koji muči na desetine hiljada crnogorskih građana, a to je neriješeno stambeno pitanje.

Sramota ove i svake prethodne vlasti je podatak da crnogorski građani u prosjeku tek sa 33 godine napuštaju roditeljski dom.

Dok traju prepucavanja unutar parlamentarne većine, možda bi se neka od lokalnih vlasti mogla potruditi da makar pokrene inicijativu da na teritoriji svoje opštine započne projekat lakšeg rješavanja stambenog pitanja svojih građana, pa makar i kroz neki vid privatno-javnog partnerstva.

Nezadovoljstvo mladih koji bez riješnog stambenog pitanja ne mogu da planiraju život dostojan čovjeka, a ni da zasnuju porodicu na zdravim osnovama, te nezadovoljstvo onih koji su godinama podstanari, rezultiraće ozbiljnim konsekvencama ukoliko vlastodršci uskoro ne pristupe rješavanju ovog gorućeg, hroničnog problema koji muči veliki broj crnogorskih građana.

Troškovi života u Crnoj Gori su se u poslednjih četiri godine toliko uvećali, da mnogi ne mogu da priušte život koji su im obećali pojedinci iz parlamentarne većine u svojim predizbornim programima.

Vlada treba što prije da reaguje, jer ovaj problem se neće sam od sebe riješiti.