Četiri decenije od prvih (i jedinih) zimskih olimpijskih igara održanih u Jugoslaviji
Piše: Zoran Lakušić
Ovaj džemper kojeg sam slučajno sačuvao i pronašao, kupio sam za vrijeme ovih igara.
Maskota – Vučko je bila najpopularnija ličnost, posećivala sve emisije, a jedinstveni logo OI, koji se vidi na džemperu bio je sniježni kristal sa srcem u sredini, simbol igara, mira i harmonije.
Iza glasa najpopularnije maskote, stajao je niko drugi do najpopularniji pjevač tog vremena – Zdravko Čolić.
Džemper me je podsjetio na to zlatno vrijeme u mom životu. Kao član delegacije Crne Gore bio sam na otvaranju igara na stadionu Koševo u svečanoj loži i u Olimpijsko selo. Rado se sjećam zajedničkih večeri u crnogorskom restoranu na Marijin Dvor za vrijeme trajanja igara.
Imao sam priliku tada kao vrlo mlad da sretnem brojne svjetske sportske, političke i kulturne ličnosti. Sve mi je to bilo nestvarno i bajkovito.
Posebno se sjećam glumca Kirka Daglasa koji je volio da jede kolače tufagije u tada najpoznatijoj slastičari u Sarajevu.
8. februar 2024 označiće tačno četiri decenije od prvih (i jedinih) zimsikih olimpijskih igara održanih u Jugoslaviji.
8. februara 1984. godine u Sarajevu počele su Zimske olimpijske igre i time je Sarajevo postalo najmanji grad u kome su se održale ZOI do tad. Trajale su do 19. februara i pamte se kao jedne od najlepših u istoriji.
Zašto je ovo toliko važno?
Prvo i najvažnije, bio je to pravi ponos za Jugoslaviju, a Sarajevo je postao epicentar dešavanja tokom tog perioda.
To je bilo posebno i neko drugo vrijeme koga se rado sjećam i nosim u mom srcu. Sarajevo je bio grad kojeg sam posebno volio. Tada smo bili svi jedno – Jugosloveni.
Sjećanje na Sarajevo iz tog vremena je poput dragocjenih bisera koje čuvam u svom srcu. Bilo je to vrijeme kada smo živjeli u skladu i jedinstvu, kada smo se smatrali Jugoslovenima prije svega. Sarajevo je bio grad koji smo svi zajedno voljeli i koji nas je sjedinjavao svojom raznolikošću i bogatom kulturom.
U Sarajevu smo pronalazili zajedničke trenutke radosti i smijeha, dijelili tugu i podršku jedni drugima. Svaki korak kojim smo prolazili kroz gradske ulice bio je popraćen osjećajem pripadnosti i bliskosti sa svim građanima.
Grad je bio poput velike porodice, gdje su se susretali ljudi različitih nacionalnosti, vjera i običaja, ali s jednim zajedničkim ciljem – da grade bolju budućnost za nas sve. Sarajevo je bio grad u kojem su se spajale različitosti kako bi stvorile jedinstvenu i bogatu kulturnu baštinu.
I danas, kada se sjećam tih vremena u Sarajevu i zadržim pogled na ovom džemperu, osjećam toplinu i ljubav koju sam tamo doživio. To Sarajevo će zauvijek ostati moj dragi grad, simbol zajedništva i ljubavi koji je ostavio neizbrisiv trag u mom srcu.