(ANALIZA) Šta za svijet znače izbori u Rusiji: Ono što je 1989. godina bila za XX vijek, to je 2024. za XXI

Predsjednika Rusije Vladimira putina na izborima nema ko da pobijedi i to je više nego očigledno. I ne samo to, već će po svemu sudeći Putin na izborima osvojiti negdje oko 80% glasova.

Ovako za BORBU izbore u Rusiji analizira Ivan Vučković, diplomirani filozof. Izborni proces u Rusiji se završava danas a očekivana je pobjeda aktuelnog predsjednika Vladimira Putina.

Vučković je saradnik brojnih časopisa na Balkanu i Evropi, piše na engleskom i njemačkom jeziku, redovno objavljuje geoplotičke kolumne u „Politici“ a neke od njegovih analiza su objavljene i u Rusiji. Sarađuje sa Noamom Čomskim sa kojim je radio i intervju a trenutno obavlja funkciju potpredsjednika skupštine grada Bora.

On je komentarišući geopolitički značaj izbora u Rusiji kazao da pozicija Vladimira Putina nije došla preko noći već je od starta jačala u okviru uspješnog prevazilaženja različitih kriza kao što su talačka kriza u moskovskom teatru, bombaški napad na stambenu zgradu, potapanje „Kurska“, problem sa referendumom u Čečeniji, talačka kriza u Beslanu – sve ovo samo u periodu od 2000. do 2004. godine.

„Time, a zatim i prevazilaženjem krize ukrajinske „Narandžaste revolucije“, rješavanjem problema u južnoj Osetiji i javnim obračunavanjem sa tajkunima – Putin je učvrstio svoju poziciju. Tako stabilno pozicioniran, munjevitom vojno-diplomatskom akcijom, Krim je 2014. godine na referendumu iskazao potrebu za vraćanjem Rusiji. Nedavno je prevaziđena i kriza sa „muzičarima“ (što je nadimak vojne formacije Vagner) a Prigožin je stradao (i ne manje važno, stradao je i Utkin). Sve ovo pokazuje potrebu zapada da kontroliše Rusiju ali i snagu koju Putin ima. Izbori koji će biti rutinski, potvrdiće podršku Putinovoj politici i svakako otvoriti šansu za neka nova rješenja „operacije u Ukrajini“ (jer Rusija zvanično to vodi kao operaciju a ne rat)“, kazao je Vučković za BORBU.

 

Vučković za BORBU tvrdi da je sjevernoatlantski savez, odnosno NATO sada stigao do ruskih granica a sa Finskom i Švedskom dodatno pojačao stare tenzije. Mišljenja je da geopolitičke pozicije Rusije možda nisu na nivou koji Evropa očekuje ali, s obzirom na to da Rusija ima izuzetno dobru saradnju sa Bjelorusijom u susjedstvu kao i sa Indijom, Kinom, Brazilom i mnogim drugim strateški važnim zemljama, kao što su recimo Turska pa i Njemačka, – jasno je da Sjedinjenim Državama nije lako da je međunarodno diskredituju.

„Ni ukrajinski „Euromajdan“ nije završen onako kako se sa zapada očekuvalo. Pritom, BRIKS, koji gotovo 20 godina funkcioniše, znatno je doprinio razumijevanju potrebe o saradnji država članica i jačanju ruskih pozicija. U tom smislu, bez obzira na velike međunarodne probleme, Rusija neće imati takve geopolitičke probleme koji bi bili u stanju da u većoj meri utiču na rusku privredu i ekonomiju“, podvukao je Vučković za BORBU.

Na pitanje BORBE kako izbori u Rusiji mogu uticati na svjetska žarišta u Ukrajini i Pojasu Gaze, Vučković je mišljenja da je jasno da je stav Rusije da se o Donbasu i Donjecku može donekle pregovarati dok o Krimu i njegovoj poziciji nema prostora za pregovore.

„Ozbiljni američki analitičari (kao što je recimo bio Bžežinski) su još sedamdesetih godina prošlog vijeka ukazivali na Ukrajinu kao na strateški ruski cilj jer, kako je još tada Bžežinski sa pravom primijetio, – „bez Ukrajine Rusija jeste azijska sila, ali ne i evroazijska“. U ovome leži sva mudrost razumijevanje potrebe Rusije da Ukrajinu „vrati u svoje polje djelanja“. Što se tiče Krima, Rusija nikada neće da ga se odrekne (i čuveni „Krimski rat“ koji je prekinuo stogodišnji ‘Meternihov mir’ pokazao je još prije skoro 200 godina njegov strateški značaj). Pozicija Krima na Crnom moru je „conditio sine qua non“ za Rusiju. Tu nema pregovora“, kazao je Vučković za naš portal.

Što se tiče sukoba Izraela i Palestine, moderni sukobi datiraju još od tridesetih godina dvadesetog vijeka u okviru tzv. Britanskog Mandata, naseljavanjem Jevreja koji su se sklanjali od antisemitizma itd, tvrdi Vučković i dodaje da su u početku ti sukobi imali blažu formu ali su ubrzo prerasli u vjerske i tu je sve preraslo u ozbiljna neslaganja i borbe.

 

„U tom periodu, dok je Palestina dakle i dalje bila pod britanskom upravom, 1937. godine, tzv. ‘Pilova Komisija’ je predložila podjelu teritorije. Međutim, ubrzo se odustalo od toga a zaključak komisije je glasio – među te dvije skupine, iako žive jedni pored drugih na relativno malom području, vlada ‘nepremostivi jaz’, kazao je Vučković.

Na pitanje našeg portala, kako komentariše izjave francuskog predsjednika Emanuela Makrona u kom poziva Evropu na pripremu za rat sa Rusijom, Vučković je mišljenja da se Makron ozbiljno zaletio sa tom izjavom.

„Vjerovatno je htio da, kroz jeftinu popularnost, podigne sebi rejting. Sve to korijen ima u pretpostavci da se Rusija „neće zaustaviti“. Mislim da je to bez osnova i da takav stav jeste poguban i po NATO politiku. Njemačka ima određene interese (ne samo u gasu) i to diktira odnose. Međutim, poslednja špijunsko-diplomatska kriza između Rusije i Njemačke otvorila je prostor za otvaranje nekih „starih rana“. Moskva već neko vrijeme nedvosmisleno optužuje Berlin da priprema napad na Rusiju, dok, sa druge strane, njemačke obaveštajne službe ne isključuju mogućnost da na Rusija ugrozi teritorijalni integritet pojedinih članica NATO-a“, kazao je Vučković za BORBU.

Ipak, mišljenja je da se to neće dogoditi.

„Svakako će američki izbori prilično uticati na buduće odnose Rusije i Evrope. A prije toga, čekaju nas i izbori za Evropski parlament. Ono što je po svom značaju bila 1989. godina za dvadeseti vijek, polako sada nama postaje 2024. godina. Vidjećemo kakve će ishode do kraja imati“, zaključio je Vučković.