ADIO, SINIŠA!

Na svom tviteru premijerka Đorđa Meloni je među prvima objavila dirljive riječi.

„Hai lottato come un leone in campo e nella vita….Sei e resterai sempre un vicente“

( Borio si se kao lav, na terenu i u životu…Ti si, i to ćeš ostati zauvjek, pobjednik“.)

List „Corriere della Sera“ na prvoj strani ogroman naslov „Zbogom ratniče“. I beskrajna opraštanja od Đenove do Katanije, zapravo čitave Italije. U saopštenju Sampdorije, kluba u kojem je dugo igrao sa Manćinijem, svojim najboljim prijateljem, piše “ Vero huomo“ (Pravi čovjek).

Sinišu sam upoznao u Rimu. Igrao je za Lacio koji je 2000 godine osvojio šampionat Italije. Igrali su tada i naš Stanković, Argentinci Simeone, Veron, opet i sa Manćinijem koji je stigao u Lacio. Slao mi je redovno, zajedno sa Stankovićem, karte za utakmice Lacija, gdje sam redovno i odlazio. Tu sam se naravno zamjerio mojim rimskim prijateljima „romanistima“, navijačima Rome. Ta podjela Lacio – Roma je beskrajno ozbiljna i zabavna u isti mah.

Jedna od prvih mojih impresija u Italiji povodom Siniše bio je njegov perfektan italijanski. Činilo mi se da bolje zna i govori italijanski, nego maternji, srpski. A srpski, jugoslovenski, balkanski stil u najboljem smislu riječi nije nikada izostao. I pored velike slave u Italiji, porodice koju je tamo zasnovao, Siniša je pokazivao veliku odanost jugoslovenskom prostoru. Srbiji posebno. Njenim dramama kroz koje je prolazila.

Bio je neskriveno srpski patriota. Onaj koji ne mrzi druge.

Raspad Jugoslavije, u svojim tragičnim oblicima, sa prvim žrtvama je upravo započeo u njegovoj Slavoniji. Napisao je u Italiji knjigu o Borovu gdje je odrastao, sa osvrtom, dirljivim kontrastom koji je doživio posjetom svom gradu nekoliko decenija kasnije. Ali, životna i sportska sjećanja, velike stranice njegove karijere su u Jugoslaviji, Vojvodini, i naravno zvezdani trenuci u Crvenoj Zvezdi, zajedno i sa našim Savićevićem i Marovićem. Bili su prvaci Evrope i svijeta.

Znam neće izostati velike emocije povodom odlaska Siniše Mihajlovica u Srbiji i u Crnoj Gori, u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Italija se oprašta kao od svog, u Srbiji i Jugoslaviji od stvarno svog. Dječak, Srbin iz Slavonije nije na početku ni slutio koliko će ga svijeta i naroda voljeti, diviti mu se, sada s tugom ispraćati. Italijani to danas čine na poseban način, duboko emocionalno. Zato što su ga poznavali.

Zbogom Siniša!