Srećan ti praznik- nevjesto leleka!

Piše: Mihailo Medenica

Nezavisnosti od časti, korena, grobova praotaca, poštenja, ljudskosti, morala, obraza, Lovćena, Morače, Ostroga…

Srećna ti samostalnost, Montenegro!

Samostalnost u ludilu, bunilu, robovanju, pasjaluku, blatu, pogani, vjeri u bezvjeru…

Srećan ti mrak kojim si povio nebo da slučajno ne proviri plavetnilo gdje? Da sloboda ne pomoli nos! Da se ne razlegne jevanđelje zvona svete Srpske pravoslavne crkve!

Srećna ti dijagnoza, udarena državo, šizofreno preplašena od „državnih udara“, no ti ne ide, jer ako je za ljubav i svađu potrebno dvoje valjda je i za državni udar potrebna država a ne pašaluk Milobabe i 40 razbojnika, no…

Srećno ti sve čega se dohvatiš, jutarnja izmaglico, naročito svojega repa kad ga jednom dojuriš…

Srećan ti zakon kojim ćeš potrti to zlo od Mitropolije crnogorsko- primorske, jer kako bi dalje u ništavilo ako ti vazda rapseća i oltari ko svetionici kazuju kuda bi morala a baš tamo nećeš?!

I zašto bi tamo? Zašto bi ispuzala ispod kamena, bauljino, zašto bi isturila taj dvokraki jezik iz omara, čemu da izdađeš na sunce kad ti je tako zgodno postojati u memli i smradu tmine i blata stopa Sekule Drljevića?!

Zašto bi nosila svoj časni krst kad nečasno možeš nositi vjekove minule i buduće na savjesti?!

Imaš je, znam, jer da nije savjesti ne bi tako panično strahovala od onoga što jesi bježeći u ono gdje s đavoljim nakotima orgijaš na slavi i imenu svega za šta su nam grobovi jednako pod zemljom kao i na nebu!

Srećan ti praznik- nevjesto leleka!

Slavi, imaš i šta, fukarluku se valja radovati jer neće potrajati još dugo, garantujem ti!

Slavi, jer znaš šta te potom čeka- Crna Gora, strpljiva i valjano ljuta!

Samo da promoliš taj račvasti jezik ispod kamena, samo da ispuziš malo i hop…

Neće ti ništa, ne boj se, jer kako ničemu da učiniš nešto?!

Sunce će te spržti, progutaćete plaventlilo oblaka, raspšićeš se ko dim najgore škije, nestaćeš ko što si stvorena- u ludilu i mahnitosti otpadnika od slave i imena!

Srećno ti buduće samovanje u sjećanju na dane sramote i beščašća.

Tu ćeš još eventualno postojati, pa te u to ime pozdravljam radosnim usklikom nesojstva: „Dae vječna!“

Živela naša Crna Gora i sveta Srpska pravoslavna crkva!

Srećan vam praznik, praznujte u svojoj praznini, imaćete se čega sjećati i nazdravljati skorijih dana u Spužu!
Dae vječna i na mnogaja ljeta, bez prava na pomilovanje i uslovni otpust…

(IN4S)