Svesrpska podrška Dodiku ili zavjera protiv Srpske i naroda

Piše: Dane Čanković

U ovom vremenu, kada je predsjednik Dodik iznio prijedlog o mirnom razdruživanju Republike Srpske i Muslimansko-Hrvatske Federacije i to kao odgovor na razvlašćivanje Srpske i na proces stvaranja države BiH bez entiteta,  svi srpski političari, a posebno opozicioni, trebaju stati uz predsjednika Dodika i podržati njegov prijedlog. Situacija je ista i u slučaju Dodikove političke eliminacije sudskim putem.

Opozicioni političari na taj način doveli bi Dodika do zida i on bi morao da istraje i uspješno zajedno sa političarima i narodom odbrani Srpsku. Ukoliko kod opozicionih političara proradi ne samo sujeta i ne pozovu narod da zajednički odbrane Dodikov politički život, on sam može ići sa najrodoljubivijim izjavama i reći na primjer „Evo, ja sam spreman, ali nemam opštu podršku političara i naroda i ja se kao veliki rodoljub povlačim iz političkog života“. Ali možda u takvoj situaciji nije u pitanju samo sujeta političara koji su spremni i na ukidanje Srpske samo da Dodik ne bude na njenom čelu.

Nesporno je da je Srpska ugrožena. To ne vidi samo politički slijepci ili zlonamjerni. Jer da nije ugrožena, ne bi se sve ove godine razvlašćivala na razne načine i ne bi se donijela rezolucija „o genocidu u Srebrenici“ u Generalnoj Skupštini UN-a. A o njenom razvlašćivanju učestvovale su i sve srpske političke stranke. Sada je vrijeme da se kaže – dosta je. I upravo Dodik je pokazao hrabrost, možda i viziju u ostvarivanju iskoraka Srpske u njenom samostalnom političkom životu.

Opozicioni političari imaju sjajnu priliku da Dodika raskrinkaju u njegovoj neiskrenosti ili da mu pomognu da Republiku Srpsku osamostali.

Pored sujete srpskih političara postoji mogućnost da strani faktor okupira Srpsku kojoj bi nametnuli kvinslinšku vlast. Svaka okupacija stranaca, koja može biti lukava i strašna gora je i teža od svake diktature našeg domaćeg čovjeka.

Istinskom vjerujućem Srbinu lakše je da stavi svoju glavu na panj, da je posiječe diktator Srbin nego da živi ponižen i ugnjetavan od stranaca i to na zemlji otaca svojih. Tim prije što su ti stranci u stanju da nas prevedu „žedne preko vode“ i da nas „oslobode“ tek uz naše velike žrtve. A kada je u pitanju diktatura našeg čovjeka – sve drugačije može biti i mnogo bolje.

Trebamo vjerovati svojim naordnim vođama i da kroz naše povjerenje i ljubav ne dozvolimo da padnu i počine veleizdaju. A ako, ne daj Bože, do toga dođe, sud naroda ih čeka.

Postoji i treća mogućnost, a to je – osmišljena zavjera protiv Srpske i njenog naroda. To bi se uradilo na način da se ne podrži predsjednik Dodik i njegova politika. On bi bio sudskim putem eliminisan iz političkog života ili bi se povukao, a stranci bi instalirali novu vlast koja bi pristala na ukidanje Republike Srpske pokušavajuću krivicu za to prebaciti na prethodnu vlast.

Da je realna priča o zavjeri protiv Republike Srpske potvrđuje činjenica da skoro niko od srpskih političara ne spominje odluku Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda (Bošnjaka, Srba i Hrvata) u oba entiteta, a kamo li da tu odluku kritikuju i nazovu je pravim imenom – tempirana bomba u temeljima Dejtonskog sporazuma (Aneks IV). Zbog te odluke srpski političari su natjerani da pristanu i na ukidanje himne „Bože pravde“ i grba Nemanjića, kao i da donesu druge štetne odluke po Republiku Srpsku. I na kraju ta odluka o konstitutivnosti omogućiće i promjenu naziva entiteta i suštinu na čemu je utemeljen Aneks IV Dejtonskog sporazuma, a to je da je Muslimansko-Hrvatska Federaciji politički entitet Muslimana (Bošnjaka) i Hrvata a Republika Srpska srpski politički entitet.

 

Zaključak, ukoliko srpski opozicioni političari žele da sruše Dodika u uvjerenju da je neiskren i politički štetan, onda ga trebaju izvesti na „čistac“ na način da ga apsolutno podrže u njegovoj namjeri o mirnom razdruživanju. Ako Dodik odustane od te namjere, onda će narod uvidjeti da je on licemjer i uskratiti mu svaku podršku i to ne samo na izborima. A ukoliko Dodik istraje i uz sveopštu srpsku podršku ostvari istorijski cilj srpskog naroda zapadno od Drine, država koju će srpski narod voljeti – Slava Bogu. A srpski opozicioni političari trebaju biti srećni  što su i na takav, možda čudan način, učestvovali u ostvarivanju tog istorijskog cilja.

Narod i srpski političari ne trebaju da se previše obaziru ni na izjave o skoroj velikoj političkoj eskalaciji pa i o ratu na našim prostorima. Zato što takve izjave mogu služiti u cilju obeshrabrivanja srpskog naroda i njegovih političara. Ovim ne mislim reći da čovječanstvo ne ide, na žalost, u velike regionalne ratove a možda i svjetski. Potpisnik ovih redova o tome je pisao u više tekstova u posljednjih petnaestak godina. Ali baš zbog svega toga srpski političari i narod moraju biti jedinstveni u ostvarivanju svojih najviših ciljeva.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)