Šapić: Uspjeh Srbije u vakcinaciji pokazao da politika nesvrstavanja i neustralnosti ima smisla

„Haški tribunal je u postratnom periodu zapadnim silama poslužio da opravdaju svoju politiku. Ja o njemu ne mislim ništa dobro i nijednu presudu ne mogu da tretiram kao istinitu“, rekao je večeras Aleksandar Šapić, potpredsjednik GO Srpske napredne stranke.

On je gostujući u emisiji „Hit tvit“ na „TV Pink“ istakao da smatra da svaka presuda Haškog tribunala nosi političke posledice, te da je, bez obzira na to što se naša država obavezala na saradnju sa ovim sudom, mišljenja da je odavno izgubio kredibilitet i da nijednu njegovu odluku ne može da tretira kao istinitu.

Sve presude Haškog tribunala imaju političke posledice. Bez obzira na to što je saradnja naše države sa Haškim tribunalom potpisana još devedesetih godina i što moramo da poštujemo sve obaveze, nakon nekoliko presuda Marčaku, Gotovini, Haradinaju, Oriću, opšta javnost u Srbiju osudila je te presude kao nepravedne, neistinite, koje su u suprotnosti sa onim što se desilo na terenu, kod Haradinaja više svedoka ni nema, svi su pobijeni, preko 30 njih. Ukoliko u tim slučajevima to ne prihatamo, kako mi znamo da su sve ostale presude pravedne, kako znamo da je bilo koji Srbin počinio zločin, a bilo je zločina, nisam nikada za to da se sklanjaju glave,  rekao je Šapić.

Šapić je dodao da smatra da je Haški tribunal u postratnom periodu zapadnim silama, prije svega SAD-u, poslužio kao instrument putem koga su oni pravdali svoju politiku, vođenu devedesetih godina na ovim prostorima.

Ja mislim da je taj sud odavno izgubio sav kredibilitet, o njemu ništa dobro ne mislim i nijednu njegovu presudu ne mogu da tretiram kao istinitu. On je u postratnom periodu poslužio da bi opravdao politiku zapadnih sila. SAD su bile protiv srpskog naroda, oni sada to pravdaju presudama i ništa se nije promijenilo,  objasnio je Šapić.

„Gdje su sada Nataša Kandić, žene u crnom i „slobodna Evropa“

Povodom slučajeva prebijanja dječaka Nikole Perića (13), koga su Albanci nedavno napali i pretukli u selu Gojbulja nadomak Vučitrna i Dragice Gašić (59), poslednje Srpkinje i povratnice u Đakovici, koju žele da protjeraju iz ove opštine, Šapić je naveo da je zanimljivo kako je sada reagovala naša javnost.

Uporedio je napade na Srbe na Kosovu i Metohiji sa događajem od prije nekoliko godina, kada je par desetina momaka uzvikivao parole ispred pekare „Don Đure“, reagujući na provokacije i isticanje albanskih simbola njegovog brata.

Tada su meni skočili na glavu jer sam to komentarisao. Njegov rođeni brat se u to vrijeme fotografisao pokazujući albanske simbole i provocirao, a onda su se pojavili su neki momci koji su ispred njegove pekare uzvikivali parole, vrijeđali, što ne podržavam, ne treba nikoga da vrijeđamo, rekao je Šapić i dodao:

Prvo je rekao da mu nije brat, pa da je neki dalji rođak, ispostavilo se na kraju da je radio kod njega do prije tri mjeseca. To je u jednom dijelu naših medija bila hajka, bukvalno kao da smo ga objesili na Trgu republike, zato što se 30 momaka okupilo ispred pekare i uzvikivali su parole jer su bili isprovocirani. Ja sam tada rekao da to ne podržavam, mislim da je Beograd i u najtežim vremenima bio otvoren za sve ljude, svih vjera i nacija i zaista ako postoji neki kosmopolitski grad to je Beograd, rekao je on.

Šapić je naveo da je ovaj slučaj u medijima bio svakoga dana, a da sada nema takvih reakcija, kada su ugroženi Srbi.

Gdje je sada ta Nataša Kandić, Sonja Biserko, ove nevladine organizacije, žene u crnom, bijelom, plavom, ova slobodna Evropa, prozapadni mediji. Smeta nam samo kad je ugrožen neko ko nije srpske nacionalnosti. Apsolutno sam saglasan da ne treba da dijelimo ljude po nacionalnosti, ne treba u Beogradu ikome da fali dlaka sa glave. Ali, zar ćemo sada da se pravimo mrtvi, a o Don Đuri ćemo da kukamo, pa idu tamo da ga brane, da jedu burek,  upitao je Šapić.
O Milanoviću i evropskom putu

Upitan da prokomentariše izjavu Zorana Milanovića, predsjednika Hrvatske, koji je nedavno rekao da bi „Srbija trebalo da se odluči da li je za EU ili za Moskvu“, Šapić je konstatovao da hrvatski predsjednik svojim postupcima ne doprinosi poboljšanju odnosa naših zemalja.

Rekao je da moramo da se odlučimo na koju ćemo stolicu, Vašington, Brisel ili Moskva. Ne znam da li mu je smetalo kada je Hrvatska devedesetih sjedjela na više stolica pa kupovala oružje od Moskve i ostalih bivših sovjetskih zemalja. Tada im nije smetala moskovska stolica, ni briselska kada su ušli u EU. Mi treba da budemo na evropskom putu, to je naš interes, mislim da ne bi bilo dobro da se Hrvatska o tome pita, a bojim se da se neće ni pitati, rekao je on.

Istakao je da Zoran Milanović svojim postupcima ne doprinosi poboljšanju odnosa Srbije i Hrvatske, na kome bi trebalo da radimo i da gotovo svaki put kad izađe u javnost kao da želi da udalji dvije države.

„Vakcine dokaz da politika nesvrstavanja i neustralnosti ima smisla“

Naglasio je da je jedana činjenica veoma važna kada govorimo o borbi Srbije sa korona virusom i uspjehu u nabavci sve četiri vrste vakcina i to među prvim zemljama sveta u odnosu na broj stanovnika

– Ovo nam je prvi put posle 30 40 godina dalo konkretnu potvrdu da politika nesvrstavanja i neustralnosti, između ostalog i vojne, koju nam Milanović zamera, dala takve rezultate da smo prvi put došli u sam epicentar svetske pažnje. Ovo nam je prvi put dalo i materijalan dokaz da ta politika ima smisla i da bi je trebalo voditi. Ono što smo mi uradili nije uradilo 95 odsto zemalja sveta – naveo je Šapić.

„Vučić zbog vakcina stavio na na kocku čitavu političku karijeru“

Šapić se prisjetio i razgovora koji je vodio sa Aleksandrom Vučićem, u trenucima kada se on borio da navbavi vakcine za naše građane.

Sjećam se da je tada još uvijek sve bilo potpuno otvoreno, čekala se vakcina, niko nije mogao da pretpostavi da neće biti dovoljno vakcina za sve. U tom momentu mi je predsjednik rekao da nije siguran da će to baš tako lako ići i da ima namjeru da sa Kinezima uđe u dogovore, te da ukoliko se uspostavi da će vakcina biti na svim stranama, da ćemo moći da je dobijemo i sa zapada, da će to biti pritisak na njega sa svih strana.

Šapić je istakao da je politički rizik u koji se Aleksandar Vučić tom prilikom upustio bio ogroman.

– Jedini cilj bio je da dođe do vakcina po svaku cijenu i mislim da je u tom momentu stavio na kocku i čitavu političku karijeru, jer da je bilo sve u redu i da je vakcina bilo u dovoljnim količinama zamislite na koji način bi etiketirali Srbiju, kao zemlju koja nije htjela da uzme zapadne vakcine nego se odlučila za kineske i ruske. Kada se ispostavilo da od toga nema ništa, sada se politika koju je Srbija vodila hvali, zaključio je Šapić.

„Ne vjerujem da tableti mogu da zamijene udžbenike“

Šapić je pozdravio poklanjanje tableta osnovcima u beogradskim školama koje sprovodi gradska uprava, ali i naglasio da misli da nije dobra ideja da oni budu osnovno sredstvo iz kojeg će đaci učiti, te da bi ljudi iz Ministarstva prosvjete trebalo da razmisle o ubacivanju ovih uređaja u sistem obrazovanja.

Moraću da budem iskren, nisam siguran da je to dobra ideja. Poklanjanje tableta da, oni su danas sastavni dio života svakog djeteta, ali ubacivati to u sistem obrazovanja, pa da dijete od 7 8 godina odjednom treba iz njega da uči, bez knjiga, mislim da je za to neophodan neki proces, a nisam ni siguran da smo mi danas toliko ispred zemalja svijeta, jer su gotovo u svima njima udžbenici i dalje osnovno sredstvo obrazovanja. Volio bih da griješim i da to zaživi. Šta će se destiti ako se tablet pokvari, a roditelji nisu kupili knjige, kako će učenik spremiti lekciju. Ja se nadam da su ljudi iz Ministrastva prosvjete koji su stali iza tog projekta razmislili kako će on funkcionisati, rekao je on.

„Beograd na vodi je danas jedan od simbola prestonice“

Ponovio je da je prije nekoliko godina pogriješio kada isprva nije povjerovao da projekat „Beograd na vodi“ neće biti realizovan, a danas je on jedan od simbola prestonice.

Nisam ja bi protiv „Beograda na vodi“, samo nisam vjerovao da će biti izgrađen, ona maketa mi je djelovala poprilično utopijski, mislio sam da neće biti realizovana, a sada je prilično jasna. Ja sam pogriješio, nisam prepoznao taj projekat i onda su mi rekili „odustao si od kritike „Beograda na vodi“. Danas je on postao jedan od simbola Beograda i svaki građanin bi trebalo da bude ponosan na njega,  istakao je Šapić.