Reditelj „Oluje“ Miloš Radunović za BORBU: „Oluja“ je moj jauk nad sudbinom sunarodnika iz Krajine; Moramo rušiti zacrtani narativ da su Srbi isključivo zločinci!

Srpskoj kinematografiji je trebalo 27 godina da ekranizuje najveće etničko čišćenje u Evropi posle Drugog svjetskog rata – akciju hrvatske vojske „Oluja“.

Bilans tog stravičnog zločinačkog poduhvata koji je uz koordinaciju sa NATO paktom na teritoriji Republike Srpske Krajine sproveo režim Franje Tuđmana je preko 250.000 protjeranih i preko 2.000 ubijenih ili nestalih Srba.

Dvadesetsedam i po godina kasnije publika širom Srbije, Crne Gore i Republike Srpske konačno je dočekala trenutak da se na filmskom platnu upozna sa patnjom srpskog naroda koji je protjeran sa svojih vjekovnih ognjišta.

Zahvaljujući Podgoričaninu Milošu Radunoviću, koji se prihvatio nezahvalnog posla da kroz dvoipočasovni film vjerodostojno prikaže djelić stradanja Srba iz Krajine, ovdašnji narodi biće u prilici da steknu uvid u jedan od najmračnijih događaja u drugoj polovini 20. vijeka koji se dogodio na evropskom tlu, a čiji su nalogodavci ostali nekažnjeni.

Nakon dvije sedmice prikazivanja, film „Oluju“ je u Srbiji i Crnoj Gori pogledalo preko 60.000 osoba, zbog čega reditelj ovog ostvarenja, nastalog na svjedočenju prognanih Srba, Miloš Radunović ne krije zadovoljstvo.

U intervjuu portalu BORBA, Radunović ističe da je glavni cilj „Oluje“ da se stradanje krajiških Srba ne zaboravi.

– Poprilično smo zadovoljni reakcijom publike. Preko 60.000 osoba je odgledalo film za dvije sedmice koliko se prikazuje u bioskopima u Srbiji i Crnoj Gori. U Republici Srpskoj je prikazivanje počelo od srijede. Cilj nam je bio da se ovo stradanje ne zaboravi. Tih 250.000 protjeranih ljudi su predstavljali samo brojku i na njih niko nije obraćao pažnju. Njih se sjetimo samo tog 9. avgusta kada se obilježava godišnjica „Oluje“ i na tome se sve završavalo. Oluju više nikada nećemo isto gledati posle filma. Film jednostavno izazove impresiju, ljudi zavole te likove i poistovjete se sa njihovom patnjom. Posebno sam zadovoljan što je među publikom najviše bilo mlađih osoba koje su se mogle bliže upoznati sa tragedijom sopstvenog naroda i upravo će oni u budućnosti svjedočiti o ovom stradanju. Ne smijemo zaboravljati svoje tragedije, da nam se nove ne bi opet ponovile -poručuje Radunović.

Kako tvrdi, poziv za režiranje „Oluje“ nije mogao odbiti, jer je isti doživljavao kao priliku da „poruši“ narativ o Srbima zločincima koji su kreirali zapadni centri moći 90-ih godina.

Radunović smatra da je srpska kinematografija decenijama izbjegavala da se bavi stradanjem srpskog naroda 90-ih godina i da je došlo vrijeme da se prikazuju srpske žrtve koje se ne poimaju na isti način kao ostale žrtve na postjugoslovenskom prostoru.

– Svi narodi na svijetu snimaju filmove o svojim tragedijama. Srpski narod je satjeran u narativ po kojem se svjedočenje o našoj tragediji doživljava kao propaganda, dok se priče ostalih naroda tretiraju kao istina. Pojedini mediji su nakon premijere postavljali pitanje da li nam je potreban film Oluja? Volio bih da se neko usudi Jevreje da upita treba li im film o Aušvicu i da li bi on predstavljao kako pojedinci vole da kažu „čačkanje rana“ iz prošlosti. Moramo rušiti narativ koji je projektovan i zacrtan da Srbe prikazuje isključivo kao zločince. Naše je da pričamo i da se borimo za istinu kako bi dokazali da smo i mi bili žrtve u ratovima 90-ih, što je nesporna činjenica – naveo je Radunović.

Rođeni Podgoričanin ističe da nije želio da „Oluja“ liči na mnogobrojne filmove koje su tokom prethodnih decenija snimani na temu rata 90-ih , a koji se mogu okarakterisati kao pravi primjeri pamfleta ili propagande.

– Prosto sam htio da napravim film na način na koji ja vidim život. Ukoliko tvrdiš da je jedna strana isključivo zla, a druga dobra to nije vjerodostojno i istinito. Izostanak reakcije od strane Hrvatske doživljavam kao potvrdu da je film autentičan i realan i da sam uspio u svom naumu – kazao je Radunović i dodao da „Oluja“ predstavlja njegov jauk nad tragičnom sudbinom svojih sunarodnika iz Krajine.

– Preko 250.000 ljudi je protjerano, preko 2.000 je ubijeno i trebalo mi je da pustim suzu za tim narodom, a ne da pristupim ostrašćeno. Zbog toga tvrdim da nije pamflet, a ni propaganda, već moj jauk za tim nesrećnim narodom. Reakcije publike nakon završetka filma je takođe potvrdila da smo uspjeli da prikažemo patnju tog naroda na način kako to dolikuje i da smo uradili pravu stvar – podvukao je Radunović.

Prisustvo crnogorskog zvaničnika na obilježavanju Oluje je neljudski i anticivilizacijski čin

Prisustvo vojnog atašea Crne Gore Ivana Mašulovića obilježavanju 23. godišnjice “Oluje”, u ime države Crne Gore, Radunović  je okarakterisao kao neljudski i anticivilizacijski čin.

– Taj gest samo potvrđuje tezu da su političari „kvarljiva roba“ i da se ponašaju, narodski rečeno, „kako vjetar dune“. To služi njima na obraz. Slaviti protjerivanje 250.000 ljudi i ubistvo 2.000 smatram neljudskim i anticivilizacijskim činom – kategoričan je  reditelj.

 

Volio bih da Duško Marković odgleda „Oluju“

Radunović se osvrnuo na sve češću upotrebu pojma „traktorijada“ u Crnoj Gori od strane ekstremističkih krugova društva i njihovih političkih predstavnika. Naglašava da bi volio da bivši crnogorski premijer Duško Marković odgleda film kako bi bio svjestan razmjera svoje sramne izjave o protjerivanju sveštenstva SPC, izrečene u predizbornoj kampanji uoči parlamentarnih izbora 30. avgusta 2020. godine.

– Volio bih da on odgleda film, nadam se da bi nakon toga shvatio šta je izgovorio. Možda bi tada uvidio kakvu je tragediju doživio srpski narod i koliko je sramno to što je izgovorio. Da je film „Oluja“ ugledao svijetlo dana prije nego što je izgovorio to , ne bi mu pale na pamet takve misli. Olako uzimamo teške riječi, jer nismo na svojoj koži osjetili to što je osjetilo stotine hiljada Srba iz Krajine – rekao je Radunović.

Litije pokazale da se svojevrsna Oluja nije mogla sprovesti u Crnj Gori

Protjerivanje Srba kao u Oluji se nije moglo sprovesti u Crnoj Gori i to su litije pokazale, podsjetio je Radunović.

– Litijama su prisustvovali i sami DPS-ovci. Tada se vidjelo koliko je minoran broj onih ekstremista koji bi protjerivali Srbe van Crne Gore. Srbi i Crnogorci su ipak braća, bez obzira političke okolnosti – napomenuo je Radunović.

Nadam se da će RTCG emitovati „Oluju“

Radunović je izrazio nadu da će RTCG emitovati „Oluju“ kada za to  dođe vrijeme, ali bez političkih i medijskih pritisaka kao što je bio slučaj tokom prikazivanja nekih drugih filmova sa istom ratnom tematikom, a koji su bili prihvatljiviji određenim centrima moći, jer su se uklapali u stvoreni narativ o Srbima kao zločincima i „lošim momcima“.

– Nadam se da će se Oluja emitovati prije svega u Hrvatskoj, vidjećemo da li će tamošnje NVO insistirati na tome, iako on odskače od narativa da su Srbi zločinci , a naše žrtve kolateralna šteta, kako kažu, pogrešne srpske politike. U američkim filmovima možete vidjeti srpske terorističke organizacije kako postavljaju nuklearne bombe u Njujorku, iako nikada nismo imali dodirnih tačaka sa terorizmom. Nadam se da će film i serija „Oluja“ minimalno promijeniti institucionalizovani pogled na Srbe. Ako posle filma deset ljudi na internetu istraži šta se to desilo Srbima u Hrvatskoj, to će veliki uspjeh. Možda tada shvate da nismo mi ti koji ubijamo samo, već i da smo i mi ubijani i to isključivo samo zato što smo Srbi. Sam podatak da je uoči Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj živjelo 1,5 miliona Srba,  a da ih danas ima 150.000 govori dosta pa i da ne znate ništa o istoriji – izjavio je Radunović.

Zbog nacionalne pripadnosti dobio otkaz u TV kući 

Biti Srbin u DPS-ovskoj Crnoj Gori nije bilo nimalo lako, a to je „na svojoj koži“ osjetio i sam Radunović kada je 2001. godine bio otpušten sa jedne privatne crnogorske televizijske kuće u kojoj je bio montažer. Nakon toga se preselio u Beograd u kom i dan-danas stvara.

– Te 2001. godine sam radio kao montažer u jednoj televizijskoj kući u kojoj sam dobio otkaz zbog svoje nacionalne pripadnosti, tj. zato što sam tokom odmora snimao kampanju koalicije Zajedno za Jugoslaviju koju su činili SNP, NS. Kada je Milo Đukanović dobio Momira Bulatovića na čuvenim izborima 1997. godine. Tada su mi određene osobe govorile „prošlo je vaše vrijeme Srbi, sada ćete da vidite“. Bilo je pritisaka sa svake strane i tome su Srbi bili izloženi u u naredne 23 godine. To je paradigma odnosa prema Srbima u Crnoj Gori za vrijeme prethodne vlasti. Srećom ta vremena su za nama – poručio je Radunović.

Režira TV seriju o Džeju

Sledeći projekat u kojem će Radunović učestvovati jeste snimanje filma i serije o životu popularnog pjevača nardone muzike Džeja. Radunoviću je pripao zadatak da režira šest epizoda serije koja će biti svjedočanstvo o Džejevom liku i djelu.

– Započele su pripreme za snimanje filma i serije o Džeju. Posao je povjeren meni i Nemanji Ćeraniću. Režiraću šest epizoda. Krajem februara počinje snimanje i ono bi trebalo da bude gotovo do početka ljeta, nakon čega će biti potrebno još par mjeseci montiranja. Film bi trebalo da bude u bioskopima krajem godine, a serija nakon toga – najavio je Radunović.

Beograd je centar regionalne filmske industrije

Filmski stvaralac je naglasio da su glumci iz cijelog regiona trenutno u Beogradu učestvuju u snimanju filmova i TV serija, što samo potvrđuje koliko se stanje u srpskoj kinematografiji popravilo u minulom periodu.

– Fali nam ljudi u filmskoj industriji. Cijeli region je trenutno stacioniran u Beogradu zbog snimanja filmova i serija. Glumci iz Makedonije, Bosne, Crne Gore su preplavili grad, čak su i kolege iz  Bugarske počele da snimaju i opet nam fali glumaca. To dovoljno govori koliko posla trenutno imamo – naveo je Radunović.

Filmski zanat izučio od oca Sava

Miloš Radunović je sin Sava Radunovića, jednog od najpoznatijih filmskih producenata u Crnoj Gori i šire, što potvrđuje podatak da je iskusniji Radunović učestvovao u snimanju mnogobrojnih filmova u bivšoj državi.

– Sa šest mjeseci sam prvi put bio na setu. U filmske vode me je uveo otac koji je producirao skoro stotinu filmova u bivšoj Jugoslaviji, kao što su „Lepa sela lepo gore“, „Rane“, „Igmanski marš“, „13. Jul“, kao i sve filmove Živka Nikolića. Dao je svoj doprinos tokom snimanja „Oluje“ . Čitav život sam se pored njega bavio filmom, i njemu dugujem sva znanja koja sam stekao u „sedmoj umjetnosti“, zaključio je Radunović za BORBU.