Radonjić: Navodne ankete protiv ulaska ZBCG u vladu su ‘petarda koja je izdušila’; vrednosna razlika nove i stari vlasti je upravo u inkluziji, uključivanju svih demokratskih snaga

U navodnom istraživanju CGO i agencije Damar oko trećine ispitanika podržava ulazak ZBCG u vladu, a nešto ispod polovine je navodno protiv. Iz ZBCG se juče oglasio poslanik NSD Jovan Vučurović koji je ove podatke nazvao „lažnima“, kazavši da je u pitanju „očajnički pokušaj tajkuna i dijela NVO da spriječe rekonstrukciju vlade“.

U komentaru na ova dešavanja politički i medijski analitičar Luka Radonjić kaže, da je u prvom planu pitanje namjene ovakve, navodne ankete, izbora tajminga ali i značaja, jer, kako kaže, i u percepciji naroda i u doživljaju skupštinske većine, ovo istraživanje izgleda kao ‘petarda koja je izdušila’. On smatra da je mnogo značajnije tumačenje procesa na fenomenološkom nivou.

„Bivša, autokratska vlast je insistirala na političkom i partijskom ekskluzivitetu, a paralelno sa tim se predstavljala kao vodeća državotvorna. To je, i u teoriji i u praksi – kontradiktorno, jer ne možete vršiti integraciju društva i nacionalnu koheziju, tako što sprovodite politiku podobnih i nepodobnih, privilegovanih i diskriminisanih, kako na višem tako i na nižim nivoima. To je i strateški rizično za unutrašnju upotrebu jer je u jednom trenutku došlo do velikog jaza između onih koji su došli u posjed pogače i njihovih poslušnika kojima su namjenjivane mrvice“, objašnjava Radonjić.

Tridesetavgustovska većina je, za razliku od bivše vlasti, inkluzivna, ipak, dodaje on – samo djelimično. „Uzmite primjere na lokalnim nivoima, posebno najvećih gradova, Nikšić, ili Podgorica gdje preko deset političkih subjekata učestvuje u vlasti. Dakle značajno je proširen i otvoren proces odlučivanja, a samim tim su otvorene šanse za veće djelovanje građana i njihov direktan uticaj na procese. To se, naravno, ne dešava preko noći, to je tranzicija, ali su ishod i kvalitet takvog procesa na strani građana i skupštinske većine. Ko želi povratak na staro, ko želi recikliranje stanja u kojem sve zavisi od jednog čovjeka i njegove partije? To je bolje pitanje za ankete, mada nije neophodno, jer su svi izborni rezultati u minule tri godine nedvosmisleno pokazali da građani žele oslobođenje, osvježenje, nove političke tokove i procese, bolju međusobnu komunikaciju i rešavanje problema“, kaže Radonjić.

Tu je, kako kaže, i pitanje političke snage. „Naravno da će vlada ulaskom ZBCG biti ojačana, i kvalitativno i brojčano. To je zapravo ubrzanje izlaska iz političke krize“, kaže on.

Kada je u pitanju civilni sektor, Radonjić kaže da stvari ne treba posmatrati jednolično. Ima organizacija u civilnom sektoru koje imaju pažnju i poštovanje građana, posebno kada je u pitanju borba protiv korupcije, borba za životnu sredinu, socijalna pitanja, itd, kao što ima i nevladinih organizacija koje u percepciji naroda izgledaju kao relikt prošlih vremena. Uvijek iste teme, uvijek iste priče, jedno ‘političarenje’ sa margina politike, bez realnog uticaja i odjeka. Riječju, prevaziđeno, kaže Radonjić. On kaže da bi bilo zanimljivo, za zemlju u kojoj su neke NVO toliko medijski zastupljene, uraditi istraživanje i na tu temu. „Da se oni koji vječito ispituju, nađu u anketi, da se suoče sa ocjenama i mišljenjima građana, ali ne cjelovito kao civilni sektor, nego pojedinačno. Može i kroz jedno pitanje u anketi – koliko vam je značajno mišljenje ili saopštenje te i te NVO, na temu formiranja vlade ili bilo čega drugog. No, možda su im rezultati unaprijed poznati pa ih zato i ne traže“, zaključuje Radonjić.