Problematika Ustavnog suda: Zašto bi stara većina brinula o ovoj instituciji kada su neustavni Zakoni o Zeti prošli bez ikakvih sankcija prema DPS-u?

Problematika oko Ustavnog suda pitanje je koje je prisutno u javnosti Crne Gore već nekoliko godina. Sud predstavlja instituciju koja ovih godina ili nije bila funkcionalna ili je bila optuživana da radi pristrasno od strane političkih oponenata tim i takvim presudama.

Pitanje Ustavnog suda se pokrenulo zbog problematike ustavnosti odluke predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da ne da mandat za sastav Vlade lideru DEMOS-a Miodragu Lekiću. Naime, Đukanoviću se spori evidentna politička odluka da pokuša da uslovi Skupštinu da sama sebi skrati mandat jer, kako je naveo, „nije uvjeren da postoji parlamentarna većina koja bi podržala Lekića“. I pored činjenice da postoji veliki broj slučajeva gdje Đukanović dodjeljuje mandate ljudima kojima je bila diskutabilna parlamentarna podrška (Filip Vujanović, Dritan Abazović), on i pored toga dodjeljuje mandate, što je dokaz da je odluka bila politički motivisana.

Ovo je bio motiv za staru parlamentarnu većinu da u Parlamentu pokrene pitanje povjerenja predsjedniku Đukanoviću jer zbog svojih političkih stavova be dodjeljuje mandat Lekiću, a što bi trebao konstatovati Ustavni sud. Problem u ovom procesu je što je Ustavni sud od nedavno nefunkcionalan jer ne postoji kvorum za njegov saziv, s obzirom da je jedan od sudija ostvario pravo na penziju.

Ipak, odluke Ustavnog suda su svakako bile sporne tokom godina, a najsvježiji primjer je pitanje odvajanja Zete kao samostalne opštine. Naime Ustavni sud, dok je još uvijek bio funkcionalan je te Zakone proglasio neustavnim. Međutim, šta je Skupština Crne Gore uradila? Apsolutno ništa. Nastavila je i izabrala opštinsku izbornu komisiju za datu opštinu a lokalni izbori će se sprovesti u novoosnovanoj opštini potpuno suprotno odluci Ustavnog suda. Bespotrebno je pričati i o daljim odlukama Ustavnog suda gdje se na pojedine odluke čekalo bezmalo 10 godina. Ustavni sud, kao jedna od najvažnijih državnih institucija je de facto po ovom nefunkcionalna i postavlja se pitanje zašto bi je poštovala stara većina ako je DPS prvi be poštuje?

Imavši to u vidu, poslanici Skupštine Crne Gore mogu nastaviti da bez problema rade svoj posao i da svoj sporazum i dogovor realizuju u Plenumu. Time bi konstatovali da je premijer 44. Vlade Miodrag Lekić, zaobilazeći pomahnitalog Đukanovića koji svakako samo pokušava da pronađe izlaznu putanju da se ne suoči sa svojom Pandora prošlošću. Na kraju, ako sam Đukanović, odnosno njegova partija, ne poštuje Ustavni sud, zašto bi ga onda poštovala parlamentarna većina? Ukoliko bi izglasali Lekića za premijera mimo institucije Predsjednika, neka se isti žali Ustavnom sudu. Da vidimo hoće li imati kvorum…