Na današnji dan umro je srpski pisac Vasko Popa, član Srpske akademije nauka i umetnosti, najprevedeniji srpski pjesnik u drugoj polovini 20. vijeka. Nazivan je jezičkim čudotvorcem i poslednjim velikim originalnim pjesnikom.
Pravo, kršteno ime mu je Vasile Popa. Njegove pjesme su kratke, nije pisao u stihu. Začetnik je moderne poezije u Srbiji.
Umjetnik koji je zareze, tačke, znakove uzvika, upitnike, crtice i znakove navoda je prognao iz svoje poezije. Njegov stih nije robovao rimi, a njegova misao nije trpjela okove interpunkcije
Analitičari kažu da je time želio da „oslobodi“ i pjesnika i čitaoca, vjerujući da se istina ne nalazi u ukrasima, već u samoj srži stvari.
Prvi je dobitnik „Brankove nagrade“ za poeziju, ustanovljene u Sremskim Karlovcima u spomen na Branka Radičevića.
Popa je bio pjesnik koji je uspio da sa toliko gorčine opiše svu silinu ljubavi, čovjek koji je cijelog života volio samo jednu ženu, Hašu Singer.
Njegove pjesme objavljene su na 19 jezika, a njegova poezija uticala je na Britanca Teda Hjuza i Čarlsa Simića, američkog pisca srpskih korijena, između ostalih.
Početkom Drugog svjetskog rata Popa odlazi na studije romanistike u Bukurešt, a zatim i u Beč.
Međutim, vraća se u domovinu 1943. godine, kada ga nacisti u maju hapse i odvode u koncentracioni logor u Zrenjaninu.
U septembru je oslobođen.
Ovako je Vasko Popa pisao o Beogradu:
„Povratak u Beograd“
Dovde do ovog vodenog krsta
Tri su me vučje stope dovele
Umio sam lice u rajskoj reci
Obrisao ga o skute suncorodice
Nadvijene nad tornjevima
Zasadio sam očev štap
U glinu na obali
Da među vrbama prolista
Krenuo sam ka velikoj kapiji
Otvorenoj nada mnom u zenitu
Nisam znao spušta li se beli grad
Iz oblaka u mene
Ili mi iz utrobe u nebo raste
Vratio sam se s puta
Da sazrelo kamenje iz zavežljaja
Ovde na trgu razdelim.
Njegova najpoznatija djela su zbirke pjesama „Kora“, „Nepočin-polje“, „Sporedno nebo“, „Uspravna zemlja“, „Vučja so“, „Živo meso“, „Kuća nasred druma“, „Rez“, antologija narodnih umotvorina „Od zlata jabuka“ i antologija poetskog humora „Urnebesnik“.
Vasko Popa je umro u Beogradu 5. januara 1991. godine i sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju. Godine 1995., u Vršcu, ustanovljena je nagrada „Vasko Popa“ za najbolju knjigu pjesama na srpskom jeziku i dodjeljuje se svake godine na dan pjesnikovog rođenja, 29. juna.
