Papović: Paradoksi i realnost crnogorske politike
“Izborom Jakova Milatovića za predsjednika Crne Gore okončan je politički proces započet 30. avgusta 2020. godine. U Skupštini, Vladi, instituciji Predsjednika i u tri četvrtine lokalnih samouprava vlast imaju partije i političari koji su učestvovali ili su proizašli iz litijaškog pokreta. Njihova krovna institucija Crkva Srbije je, zahvaljujući protivustavnom i falsifikovanom tzv. Temeljnom ugovoru koji je izdiktirala premijeru Dritanu Abazoviću, dobila naddržavni položaj i neprikosnoveni autoritet među novim vlastima. Prvi put nakon referenduma 2006. godine gotovo svu vlast u Crnoj Gori imaju oni koji su nepomirljivi protivnici crnogorske državnosti i identiteta. Dok se drugim državama i narodima ta pojava dešava samo pod okupacionim režimima, u Crnoj Gori je to rezultat izborne volje većine građana, među kojima ima dosta onih koji sebe nazivaju nacionalnim Crnogorcima.
Ovo samoponištenje se najbolje ogleda u izboru predsjednika države. Prije izbora na ovu funkciju Milatovića je pratio glas da je tokom policijske akcije na Cetinju 5. septembra 2021. godine, navodno, izjavio: „Pa, šta ako na Cetinju pogine 10 Crnogoraca“. Milatović je to više puta demantovao. No, manje je bitno da li je on to rekao, jer je cjelokupna politika Amfilohijeve Vlade, ministra Milatovića i svih koji su odlučivali u premijerovom kabinetu toga dana bila upravo u skladu s tom izjavom. Nije toliko važno što su govorili, već je važnije što su donijeli protivzakonitu odluku na osnovu koje su životi građana na Belvederu bili nebitni u odnosu na zadatak da patrijarh i mitropolit Crkve Srbije uđu u Cetinjski manastir. Milatović je bio jedan od ministara koji je u tome direktno učestvovao. Umjesto da se suoči s jakom osudom javnosti i nadležnim tužiocem, takav političar je ubjedljivo izabran za predsjednika države. Za njega je glasalo oko 220.000 građana ili gotovo 60% izašlih birača. Pri tome je njegova pobjeda proslavljena sa zastavama države Srbije. Među ovih 220.000 građana sigurno je nekoliko desetina hiljada građana koji sebe zovu Crnogorcima. Glasali su za onoga ko vodi politiku protiv njihove nacije, a u proslavi njegove izborne pobjede stali su pod zastavu druge države. Nije im zasmetalo ni što je Milatović ponizio Cetinje kao prijestonicu i simbol crnogorske državnosti.