Mitropolit Joanikije: Šta bi bila Crna Gora bez Nemanjića i Svetosavske krmčije; Balšići, Crnojevići i Petrovići su se svi oslanjali na Nemanjiće!

Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas,12. novembra, u 23. nedjelju po Pedesetnici, Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz sasluženje sveštenstva namjesništva cetinjskog i sveštenomonaštva ove svete obitelji.

Mitropolit Joanikije upitao je vjerni narod šta bi Crna Gora bila bez Nemanjića.

“Velika su dobra učinili i svome rodu i svojoj Crkvi, ali kad njih pominjemo treba da se prisjetimo velikog nasljeđa Nemanjića i u Crnoj Gori. Prije svega, na području današnje Crne Gore djeluju tri eparhije koje je osnovao Sveti Sava: Zetska – sadašnja Mitropolija crnogorsko-primorska, Budimljanska, Humska”, besjedio je Vladika Joanikije.

Zatim je podsjetio kakvo su nam kulturno nasljeđe ostavili Sveti Nemanjići, u koje računamo, po logici stvari, i braću Nemanjinu i njihovo potomstvo. Oni su ostavili veliki trag u Crnoj Gori i nasljeđe sa kojim možemo da se ponosimo, koje nas predstavlja u cijelom svijetu kao kulturni narod.

“Šta bi Crna Gora bila bez Miroslavljevog jevanđelja, bez pismenosti koja se razvila u doba Nemanjića, bez Svetosavske krmčije, bez manastira Svetih Arhangela na Prevlaci, manastira Vranjine, Crkve Svetih apostola Petra i Pavla u Bijelom Polju, manastira Voljavca, manastira Đurđevih Stupova, a posebno šta bi bila bez manastira Morače? Šta je bila bez onog nasljeđa Nemanjića koje su produžavali Lazarevići, Balšići, Crnojevići? Svi su se oslanjali na Nemanjiće, treba da se toga podsjetimo, kao što su se podsjećali i Petrovići cijelo vrijeme.Koliko je Vladika Vasilije veličao Nemanjiće! Koliko je čestiti kralj Nikola veličao Nemanjiće, on je vaistinu sebe smatrao njihovim naslednikom, i bio je po mnogo čemu”, kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

Podsjetio je da se govorilo, kada je knjaz Nikola obnovio manastir Ćipur: Eto čestiti knjaz već se upodobio kao ktitor velikim Nemanjićima, a kada je podigao nikšićku crkvu, Mitropolit crnogorski i primorski Mitrofan Ban je upoređivao taj sveti hram sa Studenicom, sa Visokim Dečanima, sa Hilandarom i ostalim srpskim svetinjama, kao i da su cetinjske novine i časopisi u doba Knjaževine i Kraljevine, na kulturnim stranama, pored događanja u okruženju i Evropi, objavljivali 30% onoga što se odnosilo na nasljeđe Nemanjića.

Vladika je poručio da mi njegujemo i obnavljamo pamćenje, a time obnavljamo pamet i svoju dušu i ono dubinsko zajedništvo.

“Zajedništvo prije svega sa našim precima, ali zajedništvo i u ovom vremenu i, ako Bog da, u buduća vremena, jer nema pravog zajedništva bez duhovnoga temelja. Dušu našega naroda kroz sva prošla vremena prožimala je sveta pravoslavna vjera, koja nas objedinjuje i uključuje u zajednicu kulturnih i prosećenih naroda ovoga svijeta. Ta vjera je vjera koja stvara, vjera koja ima, nosi i stvara ljepotu, koja duhovno i kulturno uzdiže”, naglasio je Vladika.