Nekadašnji poslanik i član Odbora za bezbjednost i odbranu, Nebojša Medojević, poručio je da rizik od korupcije u aferi „Telekom“ iznosi 70–85%, a nakon objave informacije o mitu od dva miliona eura raste na 85–95%.
„Ovo je trenutno pitanje koje je legitimno i centralno za ocjenu stanja vladavine prava u Crnoj Gori. Kao neko ko se više decenija politički i profesionalno bavio fenomenom korupcije u Crnoj Gori, analiziraću ovo pitanje na osnovu dostupnih činjenica, javnih izvještaja i obrazaca ponašanja institucija“, poručio je Medojević.
Kako ističe, neće donositi konačnu presudu bez dokaza, ali će objektivno procijeniti rizik (vjerovatnoću i okolnosti) da su politički uticaj ili korupcija doprinijeli tome da slučaj zastari.
Analizu prenosimo u cjelosti:
Činjenični kontekst kašnjenja i zastare
Američki sporazum (DPA) sa Mađar Telekomom objavljen je u decembru 2011. godine, sa detaljnim opisom šeme mita od oko sedam do devet miliona eura (dolara) tokom privatizacije Telekoma Crne Gore 2005. godine.
Krivičnu prijavu u Crnoj Gori MANS je podnio 2019. godine.
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) odbacilo je prijavu 2025. godine zbog zastare.
Viši sud u Podgorici kasnije je utvrdio da apsolutna zastara za krivično djelo primanja mita nije nastupila do 15. maja 2036. godine, osporavajući dio obrazloženja SDT-a.
Kašnjenje je trajalo od deset do dvadeset godina od ključnih događaja, uključujući period nakon što su američki dokazi postali dostupni.
Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović zatražio je disciplinsku odgovornost tužioca Saše Čađenovića zbog navodnog nepostupanja u zakonskim rokovima.
Argumenti koji ukazuju na visok rizik političkog uticaja i zaštite
Ovi faktori značajno povećavaju vjerovatnoću da je mreža uticaja oko Mila Đukanovića (DPS i povezane strukture) doprinijela kašnjenju.
Dugogodišnji obrazac zaštite moćnika
Tokom vladavine DPS-a (do 2020. godine), SDT je pod rukovodstvom Milivoja Katnića (koji je 2015. preuzeo predmet „Telekom“) više puta bio optuživan od strane opozicije, MANS-a i medija za selektivno krivično gonjenje i zaštitu visokih funkcionera DPS-a. Mnogi slučajevi protiv Đukanovića i njegovog kruga bili su odbačeni ili su godinama odugovlačeni.
Namjerno odugovlačenje kao metod zastare
Civilno društvo (MANS, Monitor) i dio opozicije otvoreno tvrde da je predmet „svjesno držan u tužilačkoj fioci“ do nastupanja zastare.
To nije samo percepcija. Kašnjenje od nekoliko godina nakon 2019. godine, kada je prijava podnijeta, kao i više od decenije od događaja iz 2005. i objavljivanja američkih dokaza 2011. godine, teško se može objasniti isključivo složenošću predmeta, posebno imajući u vidu da su američki dokazi predstavljali jasan okvir za postupanje.
Politički kontekst i moć Mila Đukanovića
Milo Đukanović bio je dominantna politička figura gotovo trideset godina. Njegova mreža uticaja na institucije, uključujući pravosuđe u određenim periodima, dokumentovana je u izvještajima međunarodnih organizacija i domaćih nevladinih organizacija.
U takvim sistemima indirektni pritisak, preko kadrova, očekivanja lojalnosti ili straha od posljedica, često je efikasniji od direktne korupcije, poput podmićivanja tužilaca.
Reakcija institucija i javnosti
Odluka SDT-a izazvala je snažne reakcije civilnog sektora i dijela političke scene, koji u tome vide zaštitu političkih moćnika.
Činjenica da je Viši sud kasnije djelimično korigovao stav tužilaštva dodatno baca sumnju na kvalitet i zakonitost odluke o zastari.
Argumenti koji smanjuju vjerovatnoću direktne korupcije ili političkog uticaja
Postoje i drugi mogući faktori, koji nijesu međusobno isključivi.
Sistemske slabosti tužilaštva
Crna Gora ima ozbiljne probleme sa kapacitetima tužilaštva, sporim postupcima, nedostatkom specijalizacije za međunarodne finansijske istrage i kašnjenjima u pribavljanju dokaza iz inostranstva. Američki dokumenti su, prema dostupnim informacijama, stigli oko 2015. godine.
To može biti posljedica opšte neefikasnosti, a ne isključivo namjere.
Pravni i proceduralni razlozi
Tužilaštvo tvrdi da je postupalo u skladu sa zakonom.
Viši sud je djelimično potvrdio da postoje dileme u vezi sa računanjem zastare.
Moguće su i greške u tumačenju rokova ili vođenju istrage od strane konkretnih tužilaca, zbog čega je i zatražena disciplinska odgovornost.
Nedostatak čvrstih dokaza o direktnoj korupciji („pištolj koji se dimi“)
Ne postoje javno dostupni dokazi o direktnom podmićivanju konkretnih tužilaca niti o eksplicitnim naredbama Mila Đukanovića ili njegovih najbližih saradnika.
Većina optužbi zasniva se na indirektnim pokazateljima i obrascima ponašanja.
Ovaj parametar se, prema mom mišljenju, značajno mijenja nakon mojih javno iznesenih sumnji da je nekome u tužilaštvu isplaćeno mito od dva miliona eura kako ne bi procesuirao aferu „Telekom“ u odnosu na Mila Đukanovića.
Iako za to ne postoje čvrsti dokazi, informaciju sam dobio od pouzdanog izvora koji predstavlja grupu aktivnih i bivših visokih operativaca ANB-a koji se nijesu slagali sa kriminalizacijom te službe.
Konačna ocjena rizika
Rizik da je politički uticaj, direktan ili indirektan, iz mreže oko Mila Đukanovića doprinio kašnjenju i zastari ocjenjujem kao visok – između 70 i 85 odsto (subjektivna procjena zasnovana na obrascima ponašanja).
Nakon objavljivanja informacije o navodnom mitu od dva miliona eura u tužilaštvu, procjenjujem da se rizik povećava na 85 do 95 odsto.
Visok rizik proizlazi iz:
- ekstremno dugog perioda kašnjenja u predmetu sa snažnom međunarodnom dokaznom osnovom;
- istorijskog obrasca zaštite visokih funkcionera DPS-a od strane SDT-a u određenim periodima;
- reakcija civilnog društva i naknadne sudske korekcije odluke tužilaštva.
Niži je rizik kada je riječ o direktnoj ličnoj korupciji Mila Đukanovića (na primjer, ličnom podmićivanju tužilaca), jer za to ne postoje konkretni dokazi.
Međutim, sistemski uticaj njegove dugogodišnje političke moći na institucije predstavlja realnu okolnost koju je teško ignorisati.
Ovo nije izolovan slučaj. Slični obrasci viđeni su i u više drugih predmeta protiv Đukanovića i njegovog političkog kruga.
Takvi ishodi, posebno zastara u predmetima visokog profila, urušavaju povjerenje javnosti i šalju poruku da se korupcija na najvišem nivou može isplatiti ukoliko se postupci dovoljno dugo odugovlače.
Zaključak i preporuke
Rizik je značajan i predstavlja jedan od glavnih razloga zbog kojih Crna Gora ima problema u procesu evropskih integracija, posebno u okviru Poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava.
Da bi se taj rizik ubuduće smanjio, potrebno je:
- jačanje stvarne nezavisnosti tužilaštva (kadrovske, finansijske i operativne);
- brže reagovanje na međunarodne dokaze;
- veću transparentnost odluka o zastari u predmetima od javnog interesa;
- sprovođenje nezavisnih istraga u slučajevima u kojima postoji sumnja na namjerno odugovlačenje postupaka.
Ova procjena rizika od koruptivnog i političkog uticaja (70–85 odsto) jeste subjektivna, ali je strukturisana i zasnovana na više empirijskih parametara.
To nije proizvoljna brojka, već ponderisana procjena zasnovana na dostupnim činjenicama, obrascima ponašanja institucija, međunarodnim izvještajima i ukupnom društveno-političkom kontekstu.
Transparentno obrazloženje procjene
Vremenski i proceduralni faktor (težina: oko 25%)
Američki DPA iz decembra 2011. godine sadržao je značajnu dokaznu osnovu (Statement of Facts sa detaljima o lažnim ugovorima i isplatama od oko sedam do devet miliona eura).
Krivična prijava MANS-a podnijeta je 2019. godine, dok ju je SDT odbacio tek 2025. godine zbog zastare, što predstavlja gotovo šest godina čekanja po samoj prijavi i više od trinaest godina od objavljivanja američkih dokaza.
