Piše: Stefan Sinanović, magistar srpskog jezika i književnosti

U Hrvatskoj su, recimo, političke i kulturne elite, kako bi postigle nešto od svojih ciljeva, 1918. vrlo svjesno prihvatile prelazne okvire koji su, u tom času, podrazumijevali i srpsku dinastiju na čelu države i Beograd za kulturni centar i glavni grad nove Kraljevine (čija se himna završavala stihovima „kralja Petra, Bože hrani, moli ti se sav naš rod”).

Svoje su prve državotvorne naume, nečasno, stekli kroz par decenija, a u potpunosti ih zaokružili kroz sedamdeset godina. I to je prilično sitna istorijska diskrepancija, otprilike: tek jedan ljudski život od kuće Krsmanovića do Brionske deklaracije.

Srbi, kod kojih, hronično, svako ima glavu za sebe (podjednako i taksista i akademik), nabaždareni ne samo na radikalsko-folklorne budalaštine nego i na manire, pak, nepopravljivo vole da se istrče u sekundi, poginu stihijski, istupaju nažalost sve češće prostački i vulgarno (najglasniji na slavi, pred dragstorom, u kafani ili u studiju) laki su na oglašavanje nekog izdajnikom i novim Brankovićem.

Jedino se to radi bez zadrške i svako bi, što mi je jednom kazao jedan makedonski ambasador, bolje od premijera znao da sastavi vladu i od selektora nacionalni tim (a da, pri tome, ne bi znao šta će sjutra ako padne kiša).

Ne smijem ni da zamislim kakve je sve žabe, kao predsjednik hrvatskog Sabora, svojevremeno, morao da proguta Bogdan Medaković da bi u Zagrebu osnovao Srpsku banku, Privrednik, Srbobran, Srpsko kolo itd. i, naposlijetku, u udesu istorije, sačuvao svoj narod – ali znam da mu sunarodnici u tome, sigurno, nisu otežavali.

Eto, samo jedna tema za razmišljanje, mada teško da će se čuti od harange, dimnih zavjesa i tabloidne galame, ali sam siguran da je jednom broju ljudi savršeno jasna. Moglo bi, dakle, dosta tolerantnije, strpljivije i s mjerom; drugi je model da ponovo istrčimo na ulicu ili pred sudilište Suzane Mugoše. Sa te smo tačke postigli sve što smo htjeli, nema sumnje, i nismo bili izdajnici (kako to gordo zvuči).

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi

Pročitaj još