Mitropolit Joanikije: Naša Crkva je diskriminisana, borićemo se za oduzeta prava

To što nas zbog rečenog i zbog svakog našeg istupa u javnosti optužuju za sve i svašta je najbolji dokaz da je politička i kultura uopšte u Crnoj Gori još uvijek na vrlo niskom nivou, naglasio je mitropolit Mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije kazao je da Srpska Pravoslavna Crkva (SPC) u Crnoj Gori trpi diskriminaciju i nije u ravnopravnom položaju sa drugim vjerama.

Mitropolit je istakao da “budući da se našoj Crkvi i dalje uskraćuju njena osnovna prava (vjeronauka, vraćanje nasilno oduzete imovine) i da nije ravnopravna sa ostalim vjerama (temeljni ugovor) mi smo dužni da se borimo za ostvarenje njenih prava kao i za ravnopravnost svih vjera”. Naglasio je i da ta borba za njih nije politika nego pitanje opstanka i života.

Mitropolit Joanikije je poručio da se pregovori oko Temeljnog ugovora mogu nastaviti kada se uspostavi nova vlada, kao i da oni imaju strpljenja. Istakao je i da bi potpisivanje ovog ugovora bilo dobro jer otvara mogućnosti saradnje Crkve i države, uz međusobno poštovanje.

Svjedoci smo i daljih podjela u Crnoj Gori, kako doći do istinskog tako potrebnog pomirenja?

– Različitosti među ljudima, grupama i ideologijama su prirodne i očekivane. One uglavnom vode u dva pravca. Dobro je ako različiti mogu i žele da razgovaraju i da prihvate jedni druge sa punim uvažavanjem. Tada različitosti nijesu opasne ni razorne, naprotiv, uspostavlja se harmonija i ljubav među njima. Kao u jednoj velikoj, zdravoj porodici: svi su različiti, svi se razvijaju, svako od njih će da ide svojim putem, ali jesu i ostaju u međusobnoj ljubavi. Drugi, suprotni pravac vidimo kod onih koji su isključivi, ne mogu i ne žele da prihvate drugog, zatvaraju se u sebe i u svoju ljušturu, drugoga vide samo kao opasnost. Takvo stanje je nepodnošljivo i razorno za onoga ko se u njemu našao, ali i za okolinu. Od nas zavisi hoćemo li izabrati NJegoševo načelo “Tajna čojku čovjek je najviša” ili staro latinsko “Čovjek je čovjeku vuk”. Filosof Tomas Hjum je tražio izlaz iz tog nečovječnog vučjeg stanja u jakoj i uređenoj državi, što je dobro ali nije dovoljno, zato što država može uspostaviti pravni poredak, ali ne može preporoditi ljudsko srce. Božanska antropološka perspektiva na koju ukazuje NJegoš otvara mogućnost preporoda svakom čovjeku pojedinačno, ali i svakom narodu. Hjumove i NJegoševe antropološe koncepcije se međusobno ne isključuju, nego nadopunjuju. Ako se naučimo da razgovaramo i da se oslobađamo od mržnje i predrasuda doći će nam mir i anđeli mira. Mi tako mislimo i svakodnevno se Bogu molimo za izmirenje i trajni mir među braćom u Crnoj Gori.

Iako ste do sad činili neupitnim, neće biti zgoreg da odgovorite da li u hramovima ima mjesta za sve pravoslavce i građane?

– Sama činjenica da su vrata naših hramova otvorena po cio dan, da su sve naše službe, osim svete tajne ispovijesti, javne, da je sveštenička propovijed riječi Božije dostupna svima koji žele da je čuju, svjedoči da je Crkva otvorena za sve koji žele da se nađu u njenom okrilju. Osnovna oznaka Jevanđelja Hristovog je da ne isključuje ni jedan narod, niti bilo kojeg čovjeka pravednog ni grešnog, obrazovanog ni neobrazovanog, bogatog ni siromašnog – uvijek je značila mnogo, a danas posebno, naročito za nas u Crnoj Gori. Ako neko optužuje Crkvu da u njoj nema mjesta za njega, taj još uvijek nije otkrio u svom srcu mjesto za Boga. Takvim ljudima najtoplije preporučujemo da prije nego što optuže Crkvu pogledaju u svoje srce.

Kakav je danas položaj SPC u Crnoj Gori?

– Pravni položaj Eparhija Srpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori još nije zadovoljavajući, ali je značajno poboljšan sa usvajanjem izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti koje su izglasane u Skupštini Crne Gore od strane parlamentarne većine formirane poslije izbora 30. avgusta 2020. godine. Po ovom novom zakonu mi smo dobili evidenciju u državnom registru koja priznaje samoodređenje Crkve, ne briše njena ranije stečena prava niti njen kanonski i istorijski kontinuitet. Prethodni zakon imao je cilj prinuditi nas da se registrujemo kao novoosnovana vjerska zajednica što je bilo neprihvatljivo jer bismo jednim potezom obrisali našu istoriju i ranije sticana prava, uključujući i imovinska. Sa evidencijom mi smo ušli u pravni poredak Crne Gore, prema tome, ne postavljamo se iznad tog poretka kako su nas ranije nepravedno optuživali. Crkva je i pored evidencije još uvijek u mnogo čemu obespravljena. NJoj nije vraćeno pravo da organizuje časove vjeronauke u državnim školama, nije donesen zakon o vraćanju nepravedno oduzete imovine Crkvama i vjerskim zajednicama. Mi smo dužni da se borimo za povratak nasilno oduzetih prava Crkvi i za njen dostojan položaj u crnogorskom društvu.

Temeljni ugovor između Vlade Crne Gore i SPC još nije potpisan. Kako to komentarišete? Očekujete li da će to uraditi nova vlada?

– Podatak da je Crna Gora potpisala ugovore sa drugim tradicionalnim vjerama, ali ne i sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom, ukazuje na to da naša Crkva u ovoj državi trpi diskriminaciju i nije u ravnopravnom položaju sa drugim vjerama. Ipak, proces pregovora oko temeljnog ugovora sa SPC je počeo u vrijeme Vlade Zdravka Krivokapića kojoj je nedavno izglasano nepovjerenje. Pregovori se mogu nastaviti kada se uspostavi nova vlada. Kada je u pitanju ugovor, za isti imamo strpljenja. Dobro je da se on potpiše jer otvara mogućnosti saradnje Crkve i Države uz međusobno poštovanje i na pozitivan način proklamuje načelo odovojenosti Crkve i Države. Treba, međutim, da znamo: “Ugovor ne konstituiše Crkvu. Ona je bogočovječanski organizam. Krajeugaoni kamen njenog bića nije ni zakon ni ugovor, nego Gospod Isus Hristos”.

Crkvu često kritikuju da se miješa u politički život. Ima li mjesta takvim optužbama?

– Mi nijesmo mogli prihvatiti da pasivno posmatramo kako bivši režim planski i sa zlom namjerom radi na ukidanju vjerskih prava i sloboda, tj. na postepenom ukidanju Srpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori. Borili smo se za svoja prava i tu je bilo neposrednog dodira i sa bivšim režimom i sa politikom. Branili smo se od nepravde i diskriminacije. Budući da se našoj Crkvi i dalje uskraćuju njena osnovna prava kao što smo gore napomenuli (vjeronauka, vraćanje nasilno oduzete imovine) i da nije ravnopravna sa ostalim vjerama (temeljni ugovor) mi smo dužni da se borimo za ostvarenje njenih prava kao i za ravnopravnost svih vjera. Ta borba za nas nije politika nego pitanje opstanka i života. To što nas zbog rečenog i zbog svakog našeg istupa u javnosti optužuju, za sve i svašta, je najbolji dokaz da je politička i kultura uopšte u Crnoj Gori još uvijek na vrlo niskom nivou.

Da primimo i utješimo izbjeglice iz Ukrajine

U toku je vaskršnji post, kakva je vaša poruka vjernicima i građanima?

– Časni post je veliki podvig očišćenja i prosvjetljenja duše i tijela. Postom i molitvom zadobijamo dvostruku slobodu – tijelo se oslobađa od loših navika, prekomjernog jela i pića, a duša se posredstvom pojačane molitve oslobađa od zlih misli, svađa, zavisti, mržnje i svega drugog što je unižava. Tako očišćeni postom, molitvom i ispovijedanjem grijehova pred svojim sveštenikom, izmireni sa bližnjima i sa svojom savješću udostojavamo se svetih tajni Hristovih, nebeskog Hljeba i Pića te od njih dobijamo osvećenje i živimo novim životom. U posljednjoj velikoj nedjelji posta kroz sveta bogosluženja učestvujemo u velikim djelima Božijim, kojima je Hristos ustrojavao spasenje roda ljudskog. Učešstvujući u tajnoj večeri, klanjajući se stradanjima i smrti Hristovoj vjernik se uspinje ljestvicama spasenja koje u punoći doživljavamo na praznik Vaskrsenja. Vaskrsenjem iz mrtvih i njegovom pobjedom nad smrću Gospod Isus Hristos učinio nas je učesnicima njegove pobjede i pričasnicima njegove vječne slave. Povodom ovog časnog posta, a u svjetlosti praznika Vaskrsenja Hristovog koji dolazi, pozivamo sve vjerne i sve ljude dobre volje da u svojoj duši naprave mjesta za Boga i za svakog čovjeka vjerujućeg i nevjerujućeg, za ljude koji drugačije misle i vjeruju. Prije svega treba da obratimo pažnju na one kojima je potrebna naša pomoć posebno na izbjeglice iz bratske nam Ukrajine koje već dolaze u Crnu Goru, da im damo hranu i odjeću, krov nad glavom, a ponajviše hrišćansko razumijevanje i utjehu. Kao što smo u nedavnoj prošlosti prihvatali našu braću i sestre prognanike iz srpskih krajina, Kosova i Metohije, tako treba da primimo i utješimo i sadašnje prognanike iz mnogostradalne Ukrajine.

(Dan)