Predsjednik države Jakov Milatović voli da osuđuje, ali i da se izvinjava, ne svojim građanima i najbližima, već uglavnom onima koji ne daju ni pet para za njegova izvinjenja.
S obzirom na svoju „pomiriteljsku misiju“ koju je započeo stupanjem na mjesto predsjednika države, kada je izjavio da će biti predsjednik svih građana, za razliku od njegovog prethodnika Mila Đukanovića, Milatović je odjednom krenuo stranputicom.
Kao predsjednik Crne Gore, Milatović bi trebalo da dobro odmjeri svaku svoju riječ i potez, a tu ima i savjetnike koji bi na to trebalo da ga podsjećaju. Da li je problem u njegovim savjetnicima (od kojih su neki iz ere DPS-a) ili je problem u samom predsjedniku – to pitanje zadnjih nekoliko mjeseci mori dio crnogorskih građana.
Otkako se okuražio i napustio Pokret Evropa sad, u februaru ove godine, Milatović je ažurirao svoj softver i sad vjerovatno svjedočimo novoj verziji „Jakov 2.0.0.“
Nakon ažuriranja svog softvera, Milatović je počeo čudno da se ponaša. Prestao je da zastupa interese svih građana i okrenuo se interesima susjednih država i kvazi država, te određenih interesnih grupacija unutar svoje države. Pošto se odmetnuo od svojih partijskih kolega, a potom i od dijela Srba koji su ga glasali, sada se okrenuo izvinjavanju Hrvatima, zbog toga što je parlamentarna većina u Skupštini Crne Gore usvojila Rezoluciju o genocidu koji su sproveli preci dijela hrvatskih građana.
Zbog čega je Milatoviću više stalo do osjećanja hrvatskog naroda, nego srpskog, možemo samo nagađati. Nelogičnosti u Milatovićevim potezima prosto fasciniraju, jer je usvajanje Rezolucije o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen, nazvao političkom trgovinom žrtvama i zločinom.
On je nakon usvajanja pomenute rezolucije imao razgovor sa predsjednikom Hrvatske Zoranom Milanovićem, koji ga je nazvao radi pojašnjenja odluke crnogorskog parlamenta da usvoji taj dokument.
Nedugo nakon razgovora, Milatović je na svom nalogu na mreži „X“ objavio sledeće:
„Složili smo se da je naša obostrana dužnost da se sa pijetetom sjećamo svih žrtava genocida u Jasenovcu, a ne da politički trgujemo i žrtvama i zločinom, koji niko ne poriče i čije se godišnjice već decenijama zvanično obilježavaju.
Na vanjskopolitičkom planu, prioritet Crne Gore su dobrosusjedski odnosi i EU integracije. Republika Hrvatska je naš prvi EU susjed, zato posebnu pažnju moramo posvetiti očuvanju dobrih međusobnih odnosa.“
Jakovu su izgleda važniji odnosi sa Hrvatskom i BiH, nego sa Srbijom. Milatović se 30. avgusta prošle godine izvinio u ime države porodicama stradalih u zločinu deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica 1992. godine, a potom je ove godine indirektno izjavio da se dogodio genocid u Srebrenici.
„Međunarodni sud je bio vrlo jasan i donio odluku kad je u pitanju Srebrenici… Vrlo je važno da je Međunarodni sud negdje individualizovao genocid u Srebrenici. Moja pozicija je u tom smislu vrlo jasna, crnogorski parlament je, takođe, donio rezoluciju kad je u pitanju Srebrenica. Vrlo je važno da kao region, zajednički, donesemo sud o prošlosti koja je bila teška. Prošlosti koja je imala jednu Srebrenicu, ali i jedan Jasenovac, prošlosti koja je imala i u Crnoj Gori stvari poput velikog zločina u Pivi, Velici… To su sve stvari koje jasno osuđujem“ – kazao je Milatović prije tri mjeseca u intervjuu za Al Džaziru. Za Milatovića je i nezavisnost Kosova nesporna činjenica.
Kada mu je toliko stalo do dobrosusjedskih odnosa, očekivano bi bilo da pozove predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i izvini mu se, zbog toga što je Vlada Crne Gore 2008. godine donijela odluku da prizna nezavisnost južne srpske pokrajine, tj. Kosova. Takođe, usput bi mogao da mu prizna i da je crnogorski parlament usvojio rezoluciju o Srebrenici, a potom i njen predstavnik glasao za istu u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, jer se Crna Gora ne pita sa svojom vanjskom politikom, već nam je kroje SAD i EU.
Jasno je da nije lako glumiti predsjednika svih građana „nezavisne“ države Crne Gore, ali nije ni teško sačuvati obraz, makar ćutanjem.