Krivokapiću svanulo poslije 2020. godine: Osvježilo, ali onima koji su se decenijama znojili u borbi za fotelje!

Jedanput ništa, drugi put sve. Tako se, ukratko, može opisati politički uspon Ranka Krivokapića poslije 2020. godine. Čovjek koji je veći dio svoje karijere proveo lamentirajući nad nepravdama vlasti, sada je dvaput sjeo u ministarsku fotelju, i to baš kad su građani očekivali promjene.

Do 2020. – Ranko u Vladi: nula puta.

Poslije „osvježenja“: dva puta.

Skoro, pa da fali još jedan mandat da osvoji lojalnost kartice Ministar Plus.

Onaj koji je godinama docirao o korupciji, klijentelizmu i zarobljenoj državi, poslije „promjena“ ne samo da se nije zadržao ispred vrata vlasti, nego je ušao i raspakovao kofere. Kao da je cijeli život čekao da mu neko kaže: „Sad možeš.“

A kako je i sam govorio – „osvježilo“. Jeste. Osjetio je to najbolje on – na svojoj koži, u formi kabineta, sekretarica i memoranduma. Narodu, međutim, i dalje zagušljivo. Jer ako je Ranko simbol „nove ere“, onda je ta era počela – retroaktivno.

Zanimljivo je kako politička klima u Crnoj Gori zna da bude selektivna: dok se građanima obećavaju „eksperti“ i „neukaljani“, u praksi se vraćaju najpoznatija lica tranzicionog umora. Ranko među njima prednjači – ne po djelima, već po trajanju.

Da ironija bude veća, njegova uloga u „osvježenim“ vladama nije bila rezultat podrške građana, već partijsko-taktičkih prečica i trgovine funkcijama. A narodu, kome se decenijama obećavala pravda, sad ostaje samo da gleda reprize – sa istim glumcima, ali pod drugim nazivom serije.

I zato – neka se zna: možda jeste „osvježilo“, ali samo za one koji su se već bili oznojili u borbi za fotelje.