Jedino u Crnoj Gori je jeres pričati o zulumu Turaka na našim prostorima
Piše: Petar Drašković
Ivo Andrić je dobio Nobelovu nagradu zbog priče o zulumu Turaka na našim prostorima.
Kroz to odličje je progovorio čitav napredni svijet i tako nagradio književni pristup koji je baziran na ozbiljnoj arhivskoj građi i teškoj prošlosti pod turskom imperijom.
Jedino je u Crnoj Gori jeres pričati o tome, iako ima dugu i slavnu tradiciju borbe za slobodu protiv Turaka. O čemu se radi? Kome to smeta?
Samo ograničen i zlonamjeran čovjek bi mogao današnje relacije sa Turskom staviti u isti kontekst sa prohujalim vremenima. Ako bi bilo tako, onda bi imali velike probleme u odnosima sa Austrijancima, Italijanima i Njemcima, pošto kao praznike slavimo ratne pobjede i protiv njih.
Poznati turski pisac Orhan Pamuk je za Andrićev opus kazao:
„Njegovi romani su djelo jedne krajnje pažljive, precizne opservacije, koja skenira detalje tradicionalnog života muslimana i osmanskog svijeta, te im poklanja svoju pažnju“.
Pretpostavljam da je i Pamuk izdajnik današnjih crnogorskih zavjeta osuda. Možda bi ga odavde žigosali kritikom, ali je i on „okačio“ Nobela u godini referenduma o državno-pravnom statusu Crne Gore.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)